Dugih 15 godina suprug i ja smo sanjali i o tome da dobijemo svoje dijete a ja sam tiho u sebi nosila osjecaj krivice da je to sve moja greska. Svaki put negativan test osjecala sam se ja kao gubitnik. Vidjela sam uvijek njegovo razocarenje na licu iako je na sve nacine pokusavao da sakrije. NIkada o tome nije govorio naglas a ja sam nosila breme zivota bez djece kao oziljak na srcu.
Ocaj me doveo do mjesta na koje nikada nisam mislila da cu doci. JA sam ga tajno testirala. Opravdala sam to sebi misleci: “Ako nije do mene ja moram to da znam,,,” Onda su stigli rezultati i slomila sam se . IStina me udarila kao oluja bio je on…
Dane i dane sam provela boreci se i misleci sta da uradim. Trebam li mu sta reci? Da li treba da ga suocim sa istinom? Ljutnja me nekako uhvatila i zatreperila u mene ali ljubav se ubrzo nakon toga i ugasila. Slomljenog srca sam bila i izabrala sam njega umjesto sna o majcinstvu. On je bio moj partner, moja ljubav zauvijek i ne mogu da ga izgubim radi toga.
Odlucila sam njezno da kazem nadajuci se da cemo naci nacin da sve rijesimo. Isplanirala sam intimnu noc njegovo omiljeno jelo svijece i tiha muzika. Ispricala mu sve ne da ga optuzim naravno nego iz ljubavi velike.
Ali tu noc kada sam usla u kucu nisam mogla da disem. Ono sto sam vidjela slomilo me. Suprug je sjedio za stolom sa casom vina u ruci i gledajuci rezultat testa koje sam ja sakrila u ladicu.
“Testirala si me” Njegov glas je bio miran a oci pune suza ali nije ni suzu nije pustio. Drzao je papir u rukama koje su mu se tresle.
“Srce mi se slomilo. Nisam planirala da se ovo desi. “Ja nisam znala kako da pricam o tome…” Bojala sam se…
“Mislila si da si ti kriva svo ovo vrijeme, a greska je moja bila….”
Ja sam rekla da nisam zeljela da on osjeca krivicu a on mi je rekao da je to znao!
Pitala sam ga sta si to znao:
“Saznao sam nakon nase prve godine pokusaja. Doktor mi je rekao da malo vjervatno da cu ikada imati djecu. Nisam ti rekao jer nisam htio da me ti napustis…”
