Punih 15 godina suprug David i ja smo saznali o tome da dobijemo dijete a ja sam tiho na svojim ledjima nosila krivicu misleci svo vrijeme da je to moja greska. Svaki negativan test ja sam osjecala kao da je to moj licni neuspjeh. Vidjela sam tada i njegovo razocarenje iako je pokusavao sve ove godine da to sakrije. Nikada to nisam na glas izgovorila ali jednostavno nosila sam na svojima ledjima tezinu naseg zivota i veliiki oziljak na srcu kada je to bio zivot bez djece.
Ocaj me doveo do mjesta gdje sam mislila da nikada necu otici a to je da sam ga ja tajno testirala. Sve sam to opravdavala sam sebi govoreci: “Ako nije do mene ja to moram znati…” Ali kada su stigli rezultati. Istina me slomila sve je to bilo kao oluja- On je to bio!
Provela sam dan boreci se sa mislima. Da li trebam da mu kazem? Trebam li ga suociti sa tim? Ljutnja je nekkao bila u meni ali je ljubav prema njemu brzo sve to ugasila. Slomljenog srca ali odlucna odabrala sam njega umjesto sna o majcinstvu . ON je bio moj partner onaj moj zauvijek i nisam znala kako bi kada bi ga izgubila.
Odlucila sam njezno da mu kazem nadajuci se da cemo naci nacin da se izlijecimo. Isplanirala sam intimu noc, njegovo omiljeno jelo svijece i tiha muzikica. Ispricala sam mu sve ali ne da ga optuzim nego sam to uradila naravno iz ljubavi velike.
ALi kada sam se pojavila na veceru nisam mogla da disim. Vidjela sam ono sto me slomilo. On je sjedio za stolom casa za vinom i zurio je u test koji sam ja sakrila u ormar.
“TESTIRALA SI ME?” Njegov glas je bio miran ali oci su bile pune suza. Drzao je papir a ruke su mu se tresle.
Pitao me je ” Jesi li mislila svo vrijeme da si ti kriva?” Rekla sam mu da sam se bojala!
Onda mi je rekao:”Znao sam to da godinama…”
Sve mi je u tom trenutku stalo…
