U porodičnom crtežu pojavio se stranac: Kada su je pitali ko je, nastao je muk

Djeca nas često znaju iznenaditi svojom maštom, iskrenošću i načinom na koji vide svijet. Njihovi crteži, riječi i igre često otkrivaju više nego što prvi pogled pokazuje. Međutim, ponekad nas baš jedan dječji crtež natjera da se zapitamo — šta je dijete zapravo vidjelo?

Jedna porodica se našla u takvoj situaciji kada je sestra malene djevojčice donijela u vrtić novu sliku. Bilo je to naizgled jednostavno prikazano: cijela porodica — mama, tata, dijete… ali uz njih se pojavio i nepoznat muškarac. Kada je odgojiteljica pitala dijete ko je on, odgovor je bio potpuno neočekivan.

Ovo nije samo priča o jednom dječjem crtežu. Ovo je priča o tome kako djeca percipiraju svijet, kako razumiju odnose i kako često kroz jednostavnu ilustraciju otkriju nešto što odrasli često propuste primijetiti.


Šta je zapravo nacrtano?

Na papir je stajalo šest figura:

  1. djevojčica – kao centralni lik

  2. mama – prikazana pored nje

  3. tata – nasmijan i sretan

  4. sestra – ako ih ima više

  5. neki kućni ljubimac – obično pas ili mačka

  6. i nepoznat muškarac – figura koju niko u obitelji nije prepoznao

Cijela slika kao da je izrezana iz svakodnevnog porodičnog života — sve osim te jedne figure.


Neobično pitanje odgojiteljice

Kada je odgajateljica vidjela crtež, prirodno je upitala djevojčicu:

„Draga, ko je ovaj gospodin pored vaše porodice?“

Umjesto nečega očekivanog poput „djed“ ili „ujak“, djevojčica je odgovorila:

„To je naš superheroj.“

Ta jednostavna, naizgled beznačajna rečenica ostavila je sve prisutne u tišini — jer to nije bila obično objašnjenje.


Kako je porodica reagirala?

Naravno, najprije je došlo iznenađenje. Niko u porodici nije prepoznao lika iz crteža kao nekog stvarnog. Nisu imali ujaka, prijatelja, rođaka ili komšiju koji bi izgledao slično.

Mama je prvo pomislila da se radi o imaginarnom liku kojeg je sestra vidjela u crtiću ili nekoj bajci. Tata je odmah počeo da se šali da će možda biti novi član porodice.

Ali kako su detaljnije pogledali crtež, shvatili su da taj nepoznati čovjek nije samo dodatni lik — on je u središtu odnosa u crtežu.


Šta djeca vide a odrasli ne primjećuju?

Psiholozi i stručnjaci za razvoj djece često ističu da crteži mališana mnogo govore o njihovom unutrašnjem svijetu:

✧ Simboli prijatnosti i sigurnosti

Djeca često crtaju figure koje im pružaju osjećaj zaštite i sigurnosti. Ponekad to nisu stvarne osobe, već likovi iz mašte.

✧ Superheroji ili zaštitnici

Kao što je u ovom slučaju – dijete je opisalo nepoznatog čovjeka kao “superheroja,” što može značiti da je za nju simbol nekoga ko štiti, pomaže ili je prisutan u nekom fantazijskom svetu.

✧ Izražavanje emocija, a ne realnosti

Crteži mogu biti sredstvo komunikacije emocija koje je teško verbalizirati.
Dijete možda crta osobu koju doživljava kao nekoga ko joj pruža podršku, snagu ili utjehu — čak i ako ta figura ne postoji u njenom realnom okruženju.


Reakcije odgojiteljice i drugih roditelja

Odgojiteljica je ostala zatečena, ali i fascinirana dječijim objašnjenjem. Umjesto da reagira s čuđenjem, odmah je potaknula razgovor:

“Reci mi više o tom superherojskom čovjeku — šta radi? Zašto ti je važan?”

Dijete je nastavilo s osmijehom:

„On nas čuva i pomaže nam kad smo tužni. On je uvijek uz nas, čak kad ga ne vidimo.“

Ovakve izjave često otvaraju vrata pažljivijoj interpretaciji crteža — ne kroz realnost, već kroz emotivnu i psihološku perspektivu.


Šta stručnjaci kažu o dječijim crtežima?

Psiholozi koji se bave razvojem djece smatraju da crteži mogu imati višestruka značenja:

✔️ Izražavanje osjećaja

Crteži često prikazuju ono što dijete osjeća — čak i ako to ne može verbalno objasniti.

✔️ Prikaz unutrašnjih odnosa

Slika porodice uz dodatne likove može govoriti o tome kako dijete doživljava podršku, sigurnost ili prazninu.

✔️ Mašta kao način obrade svijeta

Djeca često kombiniraju stvarne i imaginarne elemente kako bi stvorila priču koja ima emocionalnu vrijednost.

U ovom slučaju, figura “superherojskog čovjeka” može biti simbol unutrašnje snage, osjećaja zaštićenosti ili jednostavno dječije mašte.


Šta ova priča govori o emocionalnoj inteligenciji djece?

Ono što je ovakvu priču učinilo posebnom nije samo neobičan crtež — nego i odgovor koji je došao iz srca.

Umjesto racionalnog odgovora ili imena stvarne osobe, djevojčica je ponudila simbol koji je za nju imao značenje:

netko ko pomaže
netko ko čuva
netko ko donosi sigurnost

Takav odgovor nije samo rezultat mašte — to je i izraz emocionalnog svijeta u kojem se dijete osjeća voljeno i zaštićeno.


Šta roditelji mogu naučiti iz ovakvih situacija?

Crteži djece su često prilika za:

✔️ povratnu informaciju o dječijim osjećajima
✔ bolje razumijevanje njihovog okruženja
✔ pokretanje razgovora o tome šta dijete misli i osjeća
✔ prepoznavanje sposobnosti izražavanja koja su još nevidljiva kroz riječi

Umjesto da se fokusiramo samo na “tko je to”, važno je pitati zašto je to važno djetetu.


Zaključak

Njena sestra je kroz jednostavan crtež pokazala više nego što bi mnogi odrasli mogli prepoznati:
emocije, simboliku i način na koji djeca obrađuju svijet oko sebe.

Ponekad je upravo neobična figura u dječijoj slici najpribližniji prikaz onoga što dijete nosi u sebi — ne samo kroz maštu, već kroz osjećaj sigurnosti, podrške i ljubavi.

Ovo nije samo crtanje — ovo je razgovor srca koji nas podsjeća da, kad promatramo djecu, moramo gledati **ispod površine crta.