Na prvi pogled jedna obicna vecera u Rusiji krajem septembra 2000. godine je bio pocetak jedne od najmracnijih prica kod savremene historije. Dvije tinejdzerke Katja i Lena su se vracale doma ispunjene euroforijom nakon zabave i nesvjesne da ih neko prati i da neko im sprema zlo.
Muskarac koji je bio iza njih je bio Viktor Mokhov kasnije poznato kao veliki monstrum iz Skopina. Umjesto pistolja sa sobom je nosio nesto mnogo strasnije a to je bio plan za otmicu, zatvaranje ali i visegodisnju torturu koja ce necije zivote dovesti do tako losih situacija.
Njihov svijet je samo nestao u jednom trenutku. Viktor ih je odveo u jedan podzmeni bunker koji je sam godinama gradio ispod neugodne supe koja se nalazila. U tom prostoru koji je bio tri metra ispod, djevojke su provele tu skoro cetiri godine u izolaciji bez dnevnog svjela iz bez veze sa vanjskim svijetom i svim tim. Taj mrak nije bio samo neki fizicki nego je to bilo i psiholoski. Pokusaj da ih slomi nije bio ogranicen samo na zlostavljanje. Prava kazna bila je odjecaj da su zaboravljene izbrisane iz svega toga.
Iako im je to vrijeme jako teso bilo nisu bile porazene. Katja i Lena su u toj uzasnoj stvarnosti drzale jednu drugu do zadnjeg izvora snage. Njihovo prijateljstvo koje je postojalo i prije otmice sada je postalo kao jedan stit od potpunog sloma. STISKANJE ruke, tiha suza i pogled ka tami sve je to bilo dovoljno da bi opstale. On im je pokusao na sve nacine da oduzme dostojanstvo, nadu i sve to.
Kako su im godine prolazile, zlotvor je pokusao na sve nacine da im dozvoli neke ustupke. To je bio televizor i povremeni izlazak iz bunkera ali sve dok je on tu. Sve je to koristio kao neku vrstu manipulacije. Ali djevojke su to vidjele tada kao priliku. Kada su uspjele da snime video poruku sa molbom za pomoc i uspjele su je izbaciti napolje a onda njihova borba dobija neku dimenziu. U 2004 godine policija je upala u njihov dom i oslobodila ih. TADA JE istina sva izasla na vidjelo.
Za Katju i Lenu oslobodjanje nije bilo i kraj borbe. Lena je u tom trenutu bila trudna a dijete je rodjeno nazalost mrtvo. Traume, stres i uslovi ostavili su posljedice koje nijedna presuda ne moze da izbrise. Umjesto da se povuku i zasuze one su odlucile da govore. Njihovo svjedocanstvo je postalo oruzje protiv zaborava i tisine.
