“Jutros sam u autobusu primijetio ženu u sedmom mjesecu trudnoće kako stoji, ali nitko joj nije ponudio mjesto.
Stajala je pored 15-godišnjakinje, tek nakićene za polazak u školu, sa slušalicama u ušima…
Sve je organizirano, osim kulture… Trenutno sam u petom mjesecu trudnoće i iako sam bila samo nekoliko metara od te druge trudnice, ustala sam i pozvala je da sjedne dok sam prišla djetetu gdje je bila stojeći.
Djevojčici sam odmah skinuo slušalice s ušiju i zamolio je da ustane kako bih ja mogao sjesti, uz objašnjenje da sam trudna; međutim, jednostavno me ignorirala, ponovno uključila slušalice i nastavila slušati svoju glazbu.
Više sam joj puta skidao slušalice s ušiju i tjerao je da ustane, govoreći: “TRUDNA SAM i bole me noge.” Ona je na to grubo uzvratila: “STARA BUDALO, SKINI MI JOŠ JEDNOM SLUŠALICE I NEĆEŠ VIŠE BITI TRUDNA!!”
Izravno mi je prijetila i vratila mi slušalice u uši. Nekoliko sam trenutaka zurio u nju, razmišljajući o sljedećem potezu, ali sam na kraju odlučio prestati sliniti. Kad netko tko je gotovo tri puta stariji od nje bude na udaru takvih riječi, možda je doista spreman napasti ili učiniti nešto slično.
Ostao sam stajati sljedećih 20 minuta, a nitko mi nije ponudio da sjednem…
Osjećao sam se prilično obeshrabreno i ne mogu a da se ne zapitam postoji li netko na ovom svijetu tko toliko duboko poštuje starije osobe da bi dragovoljno ponudio svoje mjesto u javnom prijevozu trudnici, osobi s invaliditetom ili starijoj osobi pojedinac.
