Razvela sam se i vratila kuci sa djetetom i odlucila da krenem zivjeti zivot drugacije. NAkon godinu i po ja sam sretna divnog covjeka koji ima 32 godine kao i ja i koji je isto razveden ali nije imao djece.
Nasli smo se tri mjeseca tacno nakon sto smo se i rastali. Narednih 6 mjeseci je bio velika podrska i ja njemu i on meni izvlacila sam ga jer sam ja to sve prosla i razumijem ga i znam sta se to sve desavalo u njegovoj glavi.
Nalon pola godine on mi je rekao da mu jako smeta da odgaja tudje dijete. Kaze da se plasi d sutra nece moci da razdvaja nase buduce dijete od mog djeteta iz prvog braka. Da mu dijete kao dijete ne smeta vec ga plasi cinjenica da to nije njegova jednostavno boji se toga. Da sam ja kao majka divna osoba i djevojka i da nema ni ti jednu zamjerku sto se mene tece ni za dijete ali plasi se da ce doci do toga da odvaja djecu i da cemo mi radi toga svadjati te da ne zeli da bilo koje dijete odrasta u takvom okruzenju. Poslije koji dan smo odlucili da mi pokusamo ponovo ali se plasim svih recenica.
