Od pokojnog djeda sam kao jedini unuk uspio da naslijedim 120.000 eura. On je samo par godina prije svoje smrti sve sto je imao rasprodao jer nije htio da me zamara sa tim i opterecuje sa imanjem koje je zaista veliko imao. Od tada me svi gledaju kao Boga, slihtaju mi se i jednostavno drugaciji su prema meni.
Moji roditelji traje da njima dam da oni upravljaju sa novcem a prijatelji kao prijatelji mi predlazu da bi trebao da kupim auto i neke druge gluposti i da novac ne cuvam. Ali ja sam odluvio da sav taj novac koji sam naslijedio da dam na cuvanje vanci. Cak necu ni kamete ni dizati jer smatram da tako mogu da zaradim dovoljno. Trenutno sam student, studiram i preko studentskog servisa radim i to je normalan studentski zivot. Najlakse je da se potrosi novac koji je neko drugi stekao koji nije moj.
Mogu da kazem da mi se gade ljudi koji imanje koje je neko godinama sticao i tokom cijelog svog vijeka spiskaju na putovanja i na neke druge gluposti Moj novac mislim u ovom slucaju djedov neka ga na banci mozda nekada i zatreba a nadam se da nee jer cu i ja imati svoje nasljednike pa volio bi da im nesto ostavim nadam se duplo od onoga sto sam dobio.
