Ja imam dva sina. jedan sin se ozenio davno i otisao od kuce a drugog sam rodila u 40 tim godinama i jos uvijek je samnom. Ja sam sada penzioner sa samo 300 km a on je radnik u jednnoj privatnoj firmi i ima nesto vise od 200 eura. Raznije sam znala pitati ga “Sine da l imas djevojku da li cu docekati snajku i da ti zaigram na toj svadbi.”
Umjesto odgovora samo me je tuzno pogledao i povukao se u sobu. Nisam ga shvatala zasto je tako odreagovao i ljutila sam se. Mislila sam evo zivjet ce skupa samnom a ja cu im pomoci koliko mogu. Ali to j bilo samo moje misljenje a njegovo je bilo skroz drugacije i od toga mi se srce slomilo.
Prije neki dan sam ga zatekla dosta raspolozenog. Sjela sam pored njega, uhvatila za ruku i pitala sam: Sine kako si mi, djelujes mi jako umorno i razocarano. Da li si ti sretan? ” Cutao je i onda je samo rekao: “Ne mama, nisam sretan pa je onda rekao. “Pitas me da li imam djevojku, ne mama nemam. Osjecam se jako bijedno i od same pomosli da bi trebao da je dovedem u nas dom gdje nema kuhinje gdje su stari kreveti, stari namjestaj i prozori. Pomisljam koja bi me takvog uzela. Ljubav? Pa od nje se ne zivi, ljubav ti neda pare za hranu odjecu i ne placa ti racune.
U tom trenutku niz moje staro i izorano lice otisla je jedna suza. Ne mogu da opisem tugu koja me je u tom trenutku obuzela. Pogledala sam sina koji je visok zdra vi prav i snazno sam ga bez rijeci stisla za ruku.
Mama ja odlazim odavde, rekao je. “Znam bit ce mi tesko i mucno ali moram da idem dalje. Ne mogu da ti obecam da ces me vidjeti kao mladozenju ali cu ti uvijek pomagati koliko god u tom trenutku mogu.
To me je toliko unistili i rastuzilo. Otisla sam u krevet, legla u sklupcala se. Cijelu noc sam razmisljala kako da mu pomognem i da li sa mu dovoljno dala za zivota.
On je otisao u Kanadu, daleko daleko. Prije odlaska napravio mi je Skajp i otvorio Fb profil da bi mogli da komuniciramo.
