Svi mi znamo da je Sasa Popovic u zadnje vrijeme uc entru paznje a sada mozemo da vidimo da filmska prica Sase Popovica je dostojna nekog holivuda. On je oduvijek bio jedan od najmocniih ljudi koji dolaze nam iz Srbije i on je prosao kroz jako izazovne trenutke koji nisu bili toliko lagani. Na svojoj kozi je osjetio kako je to imati a kako je to isto nemati. Sasa Popovic je sa 17 godina odlucio da bira izmedju muzike ali i nogometa a u srednoj skoli vec je odlucio da organizuje svoj osnovni bend i u tome da se prionadje.

U cetvrtoj godini sam tada sa grupom “Pitoni” nastupio na jednoj od godisnjih priredbi. Smislili smo tad neki smijesan tekst i razrednica se toliko naljutila na nas da sam pa na ruskom i da sam morao da idem na popravi. Nakon nastave sam otisao u hotel “Putnik” i slusao sam tada orkestar iz Titela. Sanjao sam cak i jednom da idem tamo da sviram. Svoj prvi profesionalni stand ja sam imao sa samo 18 godina tada a Staru godinu sam pravio na jednom malom mjestu u blizini Franfurta. Dva prijatelja i ja smo igrali tri dana tu a gosti su bili samo Nijemci.

Svi smo tada zaradili po 3000 maraka. Imali smo tada dogovorenu cijenu koja je bila od 1000 maraka a dobili smo tada i zaista velike napojnice. Moj otac nikada nije htiod a ja budem muzicar ili nogometas nego pravnik ali muzika mu je pronasla put do zivota i to je bio zivotni poziv za njega.

Kada sam ostao bez svog novca i onda sam se vratio u crkvu zivio u crkvenoj kuci i zivio sam kao podstanar i to na 12 spratu. Garsonjera je bila od 17 kvadrata tada i tada je bila skuplja garderoba moja koju sam kupovao tokom “Slatkog greha” Nisam imao ni marku u dzepu tada.

Nakon samo sest mjeseci neko mi je provalio u stan i sve mi odnijeli. Ostala mi je stara pidzama i to sto sam imao na sebi. “Jako je tezak period bio i onda su Brena i Boba mi pomogli da kupim kucu a ja sam im psolije polako vratio novac. Nikada im to necu zaboraviti!