Ovo je prica o Milanu lalušicu koji je iz sela Raštelica to jeste u opstini Hadzici, u Bosni i Hercegovini. Ovo je slucaj koji je pokazao pravi primjer zajednistva, postovanja i solidarnosti medju ljidima koju razlicitih vjera. Milan je covjek koji je svo vrijeme zivio sam u tom selu i nije imao bliske porodice. Umro je sam u 69 godini.Umjesto porodice kako to ide njega su na dostojanstven nacin ispratile njegove komsije koji su bili muslimani. Svi su skupa organizovali sahranu i to na pravoslavnom groblju. Ovo je cin koji je pokazao i solidarnost ali i zahvalost prema komsiji Milanu koji je tokom svog zivota bio aktivan clan  u selu i pomogao je i dao priloge za izgradnju dzamije.

Milan je zaista bio cijenjen i omiljen komsija kojeg su postovali i cijenili kao covjeka. Njegova posvecenost zajednici se ogledala i kroz doprinos izgradnje dzamije i pokazao je vjeru i eticne razlike nikada nisu bile prereka. Onda je zajednica vjernika muslimana odlucila da mu odaju pocast na nacin kako je on zasluzio a to da ga sahrane sa puno postovanja prema njegovoj pravoslavnoj vjeri.

Na sahrani je bilo mnogo dzematlija koji su svi aktivno sudjelovali u sahrani. Iskopali su grob, organizovali su prevoz njegovog tijela i napravili da sve bude u njegovim obicajima. Ovo je pokazalo kako medjuljudski odnosi mogu da budu jako dobri.