“Nikad vise nisam plakala nego tu noć kada se on oženio…”

Tu vece nikad vise nisam plakala. Ozenio se on a onda istu noc meni zvoni telefon te mi je rekao ako ga jos uvijek volim i ako sam spremna da idemo na kraj svijeta, da se spakujem i da bjezimo skupa. Ja nisam mogla da vjerujem da se takva situacija desavala i ne znam zasto je nakon toliko vremena odlucio da mi se javi.

Problem u svemu tome je bio taj, istina da sam ga jako voljela ali nikada ne bi mogla sebi da oprostim bol od njegove sadasnje supruge. Ja cijelu noc nisam mogla oko da sklopim, razmisljala sm svo vrijeme sta treba da uradim i onda sam odlucila da samostalno donesem odluku!

Ujutro sam ga nazvala rekla da ga volim kao nikog i nikada nisam toliko sretna bola kao pored njega ali da me barem malo volio nikada se ne bi ozenio. A onda sam spustila slusalicu i jednostavno ne kajem se radi toga.