Ja i moj suprug smo dugo u braku zaisa se volimo i zaista smo jedno drugom jako posveceni. Od prvog dana nasa ljubav je jaka i sve imamo sto smo pozeljeli ali se jos uvijek nismo ostvarili kao roditelji i to na nedostaje. Ljubav je tolika jaka i mislim da bi nam se jos vise pojacalo kada bi se ostvarili kao roditelji ali djece nemamo.
Jedan dan je svekrva kod nas dosla i postavila je jedno pitanje koje me je toliko povrijedilo pa u jednu ruku i paralizovalo.
Ona ga je pitala zasto se ne razvedemo jer njen sin moze da nadje zdravu zenu koja moje da mu rodi dijete. Moj suprug je rekao da zeli samo samnom da ima dijete jer zeli mene i jas am njegova porodica i ja sam neko pored kojeg on zeli da ostari a ne pored neke druge zene.
AKo ne mozemo da imamo djecu njemu je to sve oke sve dok je pored mene i sve dok se volimo.
Prvi put sam plakala od srece jer sam svjesna koliko me neko voli.
