Ja sam srela muza od svoje drugarice iz osnovne skole sa kojom nemam neki kontakt sada.

Oni su uzeli odmah nakon skole i dobili su djecu. Ja sam studirala, nasla sam posao i zivim sa svojim deckom sa kojim sam relativno dugo i drugaciji nacin ziviot.

I tako ja ga sretnem nakon nekog vremena i on ce prvo meni: “Kada ce te se vi vise vjencati, pa kakav je to zivot bez vjencanja,bez svadbe, bez djece, sta vi sada cekate?”

Ja sam u velikom soku prvo sto je to suprug koji nije tako u bliskom dnosu samnom i stvarno ne poznaje me dovoljno. Sto ne zna da moj je decko jako bolestan da se lijeci 4 godine od najteze bolesti i nisz ni svjesni koliko je nama tesko i koliko se borimo sa svim.

U tom trenutku me zatekao i sokirao da sam se okrenula i da sam plakala. Ljudi da li vi mislite da ljudi tek tako zive bez ikakvih problema. Da smo mi ljudi koji ne zele djecu ili cekaju da nam otvore oci da bi mogli da nas pokrenu.

Imajte malo razumjevanja i mrvice razumjevanja.