Kada sam rekla da se udajem za decka koji je 6 godina mladji od mene svi su se iznenadili. Naime on je imao 23 godine a ja 29 i vjerujem da su se svi iznenadili sa tim.

Ja ga stvarno volim i on mene i najveci strah mi je bio kako ce njegova porodica me mrzi da ce poceti da mi zagorcava zivot i nisam znala kako da se sa svim tim nosim i borim.

I JTAKO jednom on mene zamoli da radi obicaja jer je on Hercegovac kada se vjencamo da budemo u njegovoj rodnoj kuci 2 dana prije nego li odlucimo da odemo na medeni mjesec da bi gosti koji dolaze i njegova familija mogla odjednom da me upozna.

I tako dolazi nama prva tura gostiju da trebam da kafu pravim kaze svekrva neka ja cu, ti sjedi sa gostima a svi me tada u velikom cudu gledaju a ja ne znam kako da se ponasam.

Meni se tada sve okrenulo jer ja ne pijem kafu i ne mogu je smisliti i kada to kazem pred svima tetkama, amidzama, strinama ima da budem prava crna ovca u porodici.

Onda dolazi svekrva meni donijela posebno. Ja kontam sve otrov, gotov sam sam, kada vidim svi me gledaju i ja popijem gutljaj. Kada sam je popila….

Ona je meni umjesto kafe stavila neskvik.

Pogledam u nju kada ona mene gleda i smije se i govori “snaho nadam se da ti je slatka dovoljno…”

VOLIM SVOJU SVEKRVU KUPILA ME JE ZA SVE VREMENA!