Mi smo oduvijek bili jako siromasna porodica i kada mi je mladja sestrica punula 18 godina znala sam da zeli da slavi svoj rodjenda kao svi njeni bogati prijatelji i prijateljice a nase finansije su takve bile da je to bilo nemoguce da se ostvari.
Ja sam 4 godine starija od nje i nekako na neki nacin sam se snasla za novac. Ne bitno kako sam ja dosla do tih 500 eura i bez njenog znanja sam organizovala pravu rodjendansku zabavu, cipele i haljinu i najpoznatiji kafic u gradu i to sve za njeno veliko bogato drustvo.
Ona je toliko sretna bila da je plakala od srece i govorila da takvo nesto nikada nece da zaboravi a onda nakon par mjeseci od troga moja sestra se odlucila udati.
Pojavio se neki decko koji je iz Australije. Dok nije otisla govorila je meni i roditeljima da su crni dani iza nas da ce to siromastvo da bude proslost a nakon sto se udala samo prvi mjesec nam je poslala oko 200 dolara.
Sada kada je proslo pet godina jedva da je 5 puta nas zvala i to nazove majku a ja kao da ne postojim. Ni ti jedan rodjendan me nije nazvala da cestita i to me pogadja jer jako dobro zna sta sam uradila za nju.
ALi i sada da mogu da vratim vrijeme ja bi uradila isto jer sam takva i sto posto sam sigurna da bi zivot dala za nju jer su rodjeni tu da se pomazu. Znam da nisam jedini slucaj i to me nekako u svoj ovoj tuzi i boli tjesi.
