Moja supruga je bila sedmi mjesec trudnoce kada se saplela i pala niz stepenice. Pred mojim ocima sam gledao kako u nekom trenutku gubim sve sto imam u svom zivotu i tada sam toliko nemocan bio da nisam mogao da se pomjerim.
Ona je tada ostala bez svijesti i ja sam pokusavam na sve nacine da je osvjestim ali snisam mogao. Uzeo sam je u narucje i nosio do auta, put do bolnice za mene je trajao vjecno, koliko god da sam ja brzo vozio sve je izgledao kao da stojim i da se ne micem nikako.
Kada sam konacno stigao do bolnice ljekari su…
Uzeli su je i preuzeli i nakon par pretraga su vidjeli da je imala blazi potres mozga i da njen zivot nije ugrozen ali na srecu beba je prezivjela i sve je uredu.
Nemate pojma koja je to sreca bila za mene da u jednom trenutku sam mislio da sve gubim a onda sam saznao da je sve uredu. Moram da kazem da je moja zena najjaca zena i da je to zena od celiak i jako sam sretan sto je moja.
