Nakon 4 godine saznajem da mi je decko psihopata a do tada sam zivjela u nekom uvjerenju da nije takva osoba.
On je otisao na neki sluzbeni seminar i nedelju dana sam ja bila u njegovom stanu da bi mu pazila psa kojeg ima. Sutra se on vraca pa sam ja odlucila da bi bilo dobro da malo stan sredim i pospremim.
Cisteci policu veliku sa knjigama nasla sam sva njegova dokumenta ali i analize sa nekim testovima i raznim izjavama psihologa i tu su bili i neki rezultati koji su me naljutili.
Za 4 godine nase ljubavi nikada nije davao neki znak da ima psihopatije vec je kao osoba bio savrsen te uvijek je umio da me saslusa i zna da bude uz mene kada mi najvise treba a svi koji ga znaju jako ga vole i moji i njegovi prijatelji, jako je cijenjen a sa svima se zeza i zna da razgovara o svemu a nikada nije pokazao ni ti jedan znak agresije i uvijek je tokom razgovora govorio da je protiv nasilja i kako ga ja znam uvijek je izbjegavao probleme.
Procitala sam dio toga i jednostavno ne mogu sebi da dodjem od svega. Cijeli dan razmisljam samo o tom i ne mogu da zaspim,ne mogu da vjerujem sa kim sam ja bila.
SAmo me je zanimalo zasto mi nikada nije rekao, kako me je 4 godine tako u lice lagaoa i da li je sve ovo sto je samnom samo foliranje. Sada ne znam sta da radim kome da se obratim i ko da mi pomogne.
