10 godina smo radili sve i borili se da dobijemo bebu i svaku noc sam odlucila da stavljam mlake obloge na suprugov… Muz je osoba koja je oduvijek vodila racuna o zdravoj ishrani, bavio se sportom da bi imao tijelo spremno za sve to ali nazalost nista od toga.
Na kraju svega toga ipak smo odlucili da bi bilo najbolje da usvojimo jednu djevojcicu. Nakon nekoliko godina borbe uspjeli smo sve je bilo divno i idilicno dvije godine a onda smo saznali da nasa usvojena kcerkica ima urodjenu i tesku bolest srca.
Bilo je zaista potrebno mnogo novca za operaciju i opet ljekari nisu davali ni 100 posto sigurnosti da ce uspjeti ona da dozivi 18 godina.
Radi svega toga ja i moj suprug smo odlucili da djevojcicu iako smo je jako zavoljeli vratimo u sirotiste. Evo vec 4 godine pokusavamo da dobijemo novu djevojcicu ali bezuspjesno nazalost.
A u medjuvremenu je nasa kcerkica preminula nakon 4mjesecai. Iako je bila na teretu drzave nije skupljeno dovoljno novca. Mozda da je nismo vratili i da smo dali ustedjevinu mozda bi sve drugacije bilo.
Mozda bi ona sada bila ziva i mi sretni sa njom. Mene je i supruga neko prokleo iako smo davno presli 40 te i dalje se nadamo…
