“Zaprosio sam djevojku u kaficu, ona pokupila torbu i tiho izašla bez rijeci…”

Ja sam zaprosio svoju djevojku u jednom kaficu ali ona je u tom trenutku samo tihi izasla i uzela torbu i otisla. To me je toliko sokiralo da nisam znala kako da odreagujem!

Svi su tada sjedili u tisini i gledali me a ja tada nisam nista shvatao ni ti razumio sta se tu desava.

Samo pet minuta poslije vraca se ona sa drugim momkom zagrlila ga je njezno i onda mi je rekla:

Ja vec duzi vremenski period zelim ovo da ti kazem. Mislim da je sada pravo vrijeme da to trebam da uradim. U svakom slucaju zelim da upoznat Aleksandra ja ga volim jako i zao mi je sto je ovako sve ispalo, nisam to ocekivala…”

Ja sam tu sjedio u soku bez rijeci nisma znao kako da se ponasam, konobar su svi sutili i niko nije znao sta da rade.

Sada jos uvijek razmisljam zasto je ona uopste dosla na taj sastanak* Zasto nije odmah mi rekla i tako me smirila i jednostavno ne dozvolila da se toliko osramotim.

Mogla je mnogo prije da me ostavi sa porukom!