Ja sam jedva cekala da uhvatim autobus i da odem do grada gdje imam stan i da tu se isplacem iz sveg glasa. Vec me je u busu uhvatilo nisam mogla da se smirim, pocela sam tiho da jecam i tada da placem iz dna duse i lijem suze jer se nisam mogla smiriti.
Tada je jedna baka vidjela me i pitala je sto placem a ja sam rekla: “smrtni slucaj.” Nisam rekla da sam ja umrla i da je umrlo sve u meni onog trenutka kada me je majka uvrijedila sto nemam djece dok njen mezimac ima. On je za nju vrijedan poseban i sposoban a ja po njenim rijecima nisam ni sposobna da nadjem muza.”
U tom trenutku u meni se sve slomilo jer toj zeni, mojoj majci sam uvijek bila lojala slijepo joj vjerovala i uvijek mislila da je divna da je svima dobra ali prema meni je uvijek bila pakosna i probleme mi pravila. Ja ne znam kako da nastavim sa njom svom odnos jer vise odnos majka i kcerka nakon svega ovoga nije moguce i ne moze se desavati.
