Rođena s 24 prsta, trpela je veliku bol zbog ismevanja, a onda je u 16. godini svu tugu pretvorila u moć: Sad studira 2 fakulteta i cela Srbija plače zbog nje

Put od drugačijosti ka inspiraciji

U vremenu kada mnogi bježe od odgovornosti i okrenuti su samo vlastitim interesima, Tamara Misirlić iz Vranja dokazuje da istinska dobrota i nesebičnost još uvijek postoje. Ova mlada heroina, iako ima samo 22 godine, iza sebe ima više humanitarnih poduhvata nego što mnogi ostvare tokom cijelog života. Njena životna priča je prava inspiracija, puna tuge, boli, ali i nevjerovatne snage i nade.


Rođena drugačija: Kada dječiji osmijeh postane meta podrugivanja

Još od rođenja, Tamara se suočavala sa izazovima koje većina ne može ni zamisliti.

Imala je 24 prsta – dodatne prste na rukama i stopalima. U najranijem djetinjstvu nije razmišljala o tome da je drugačija, sve dok nije došla u dodir s djela u dodir s dje\u010ijom surovošću. Prvi komentari, pogledi, smijuljenja i čudna brojanja prstića učili su je da je njen fizički izgled drugačiji – i “meta”.

“Najteži trenutak bio je kada sam poželjela da sakrijem svoje ruke. Poželjela sam da budem neprimjetna, da me niko ne gleda kao čudnu djevojčicu. Tad sam odlučila da se operišem,” prisjeća se Tamara.

Operacija joj nije donijela samo fizičnu promjenu, već je simbolično zatvorila jedno poglavlje njenog djetinjstva. Iako su ožiljci ostali, oni su danas podsjetnik na sve prepreke koje je savladala.


Praznina poslije promjene: Šta se desilo nakon operacije?

Mnogi bi pomislili da je uklanjanjem onog što ju je činilo drugačijom, Tamara pronašla mir. Ali dogodilo se suprotno. Osjećaj praznine i dalje je ostao.

“Nakon operacije, shvatila sam da problem nije bio u mojim prstima, nego u tome što sam željela da budem prihvaćena od drugih. A to prihvatanje nikada nije došlo. Postala sam tiha, povučena, nevidljiva.”

Preokret se desio u njenoj 16. godini, kada je odlučila da usmjeri svoju energiju na pomaganje drugima. Taj trenutak je bio ključna prekretnica koja ju je vodila ka humanitarnom radu.


Izgradnja srcem: Od jedne kuće do stotina spašenih porodica

Sa samo 16 godina, Tamara je organizovala izgradnju kuće za jednog djedu. Taj poduhvat bio je samo početak. Do danas je sprovela više od 250 humanitarnih akcija i pomogla više od 200 porodica.

“Svaka suza koju obrišem tuđem djetetu, briše i one koje sam ja nekada plakala sama,” iskreno govori.

Ona ne liječi samo druge – liječi i onu malu djevojčicu u sebi koja je željela prihvatanje.


Sport i znanje: Paralelni svjetovi jedne heroine

Nevjerovatna je činjenica da Tamara istovremeno studira dva fakulteta – Ekonomski fakultet u Nišu i Pravni fakultet u Kosovskoj Mitrovici. Pored toga, vodi vlastitu školu sporta “Zmaj”, gdje kroz karate edukuje djecu vrijednostima discipline, hrabrosti i poštovanja.

“Ako već ne mogu biti takmičar zbog povrede, mogu biti trener. I to najbolji mogući,” odlučna je.


Najemotivniji trenutak iz humanitarnog rada

Kada je upitana koji je bio najteži momenat kroz njen humanitarni rad, spominje djevojčice iz Subotice koje su bile godinama zanemarene i ismijavane.

“One sada ne hodaju pognutih glava. Više ne ćute. Više ne bježe od pogleda. Znaju da su voljene.”

To je pobjeda koju Tamara nosi kao najveću.


Humanost bez granica: Misija u Africi

Njena želja da pomogne drugima odvela ju je i daleko od doma – čak do Afrike. Tamo gdje djeca piju vodu iz bara, ona je bila sa tim ljudima, gradila bunare, davala nadu.

“Oni nisu tražili ništa. Samo da ih primijetimo. Afrika me je naučila da ljubav nema granica i da je najmoćnija sila na svijetu.”


Suze i osmijesi: Tamara kao oličenje osjećajnosti

Najviše je plakala zbog dječaka iz Afrike koji nije imao nikoga. Nosila ga je, njegovala, bdjela nad njim. Rastanak je bio bolan, ali joj je ostavio trag koji nikada neće izblijediti.

S druge strane, najveću radost joj donosi njen karate klub – mjesto gdje se djeca uče snazi, borbi i ljubavi.


Knjiga koja boli, grli i podiže

Trenutno piše knjigu o svom životu, iskustvima i emocijama. Biće to knjiga koja liječi, koja motiviše, koja govori srcem.

“To će biti priča svih nas koji smo nekad bili nesigurni, neprihvaćeni, ali nikada nismo prestali da volimo.”


Budućnost jedne heroine

Za budućnost, Tamara planira da se dalje širi – da pomogne što većem broju ljudi.

Želja joj je da spoji pravo i ekonomiju i kroz te oblasti pruži još jaču podršku onima kojima je najpotrebnija.

Na kraju, poručuje: “Uvijek slušajte svoje srce. U njemu često leži odgovor na sve što tražite.”