Ovo ce mozda svima vama da zvuci cudno ali mi sa suprugom mrzimo nase unuke. Prije nego li nas pocnete osudjivati molimo vas da procitate nasu pricu i zamislite kako bi bilo da ste vi u nasoj situaciji. Trudnoca nase kcerke je bila puna raznih komplikacija.
Nedugo nakon toga saznali smo da ce dobiti blizance. Tada nasoj sreci nije bilo kraja jer o blizancima niko od nas nije mogao ni da sanja.
Onda kada su nasi unuci rodjeni kcerku je cekao dug put rehabilitacije. Dok je kcerka bila u bolnici mi sa suprugom smo se brinuli o djeci a nakon sto je kcerka stigla kuci trudili smo se svi da joj pomognemo jer je bilo potrebno vrijeme da se sve to vrati u pravu normalu i drugacije.
Onda vremenom je nasa kcerka navikla na pomoc i pocela je da dovodi unuke k nama da bi ona imala vise vremean. Isprva je bilo kako sa djecacima ali onda kako su rasli postali su nepodnosljivi. Kcerka nikada nije govorila svojoj djeci “ne” pa su oni za nekoliko minuta od dolaska mogli da prevrnu cijelu kucu naglavacke.
Djecaci nista nisu razumili a jednom sam jednog od njih udarila po straznjici kada je nase tapete obojio u hodniku.
Kcerka je tada napravila takav skandal sve je gorilo. Sada ne znamo kkao da ih se rijesmo jer nasa kcerka ne zeli da razumije da nama ne ide sa njima. Iskreno joj govorimo da sa njenom djecom nemam mir ali ona to ne shvata ili ne zeli da shvati.
Nedavno se desila situcija da je nestao novac iz sobe. Iznos je bio znacajan ali za djecu bi to bilo bogastvo. Znam da je to maslo nasih unuka ali kcerka to ne zeli razumjeti. Vec ne znamo kako da joj objasnimo da su njena djeca njen problem a ne nas i da se mi sa njima ne moramo zamaraati.
