Kada se desi da roditelji ostare mnogoj djeci jako tesko padne da se brinu o njima pa se neki odluce na to i da ih smjeste u staraci dom. Ali treba se sjetiti tada da su oni bili ti koji su vodili racuna o nama kada smo bili mali i da briga o njima se sada treba posmatrati kao uzajman uloga. Jedna od zena nije htjela da smjesti majku tu pa kada je dosla u odredjene godine, kada je bilo vrijeme za staracki dom odlucila je da je preseli ka sebi. Ali onda se pojavio jedan problem, bolje receno to je bilo nedoumica.

OVO JE SADA NJENA ISPOVJEST:

“Moja majka od 78 godina se uselila od nas i to prije dvije godine nakon sto je pala i sto je jasno bilo da vise ona ne moze da zivi sama.”ž

Razmatrali smo tada domove za stare ili neke druge opcije ali su troskovi zaista veliki bili oko 1.200 funti nedeljno i sama pomisao na to me je slomilo. Zato sam joj ponudili da treba da zivi sa nama.

Uglavom sve je to funkcionali. Ima svoj mali dodatak uz platu  i pomazemo joj oko kupovanje i lijekova i vecinom smo mi ti koji kuhamo. Ali to predstavlja jedno emotivno i finansijsko opterecenje za nas.

Ja sam morala da radim odredjeni broj sati to jeste  da ih smanjim a suprug i ja smo primjetili da nam rastu racunu za hranu, grijanje, vodu i sve to se desavalo tokom zive. Finansijski smo lose bili nego prije a i cak troskovi za djecu koju su manji jer ih vise niko ne cuva jer su stariji.

Moja majka prima drzavnu penziju a ima i privatnu malu oko 1000 funti. Ona sve to cuva za sebe. Sada sam pocela da razmisljam da li je nerazumno da od nje trazim da mi daje oko 300 do 300 funti mjesecno za zajednicke troskove?

To bi i dalje bila ogromna usteda u poredjenju sa onim sto bi davala u dom a taj novac bi opet imala za sebe. Isao bi za posebne racune i eventualne cistacice ili pomoc u njezi. Ali ja se sada osjecam krivom cak i sto o tome razmisljam. Jer je to moja majka i brinula se o meni dok sam rasla.

Da se  krene od onog ociglednog , jer to sto radit je velikodusno. primiti roditelje u svoj dom ne znaci samo dati prostor nego i preuzeti emocionalni teret koji donosi neplaceni rad i dosta finansijskih zrtvi.

Donijeli ste ocigledno odluku iz ljubavi a sada se pitate da li taj ljubav treba da znaci da ste na gubitku. Traziti majci da doprinese zajednickim troskovima nije isto kao da bi ste joj naplacivali kiriju. Ne pokusavate vi da zaradite nego da odrzite situaciju za cijelu porodicu a ona je dio sada nje.- glasio je jedan od komentara.

Razgovor treba da vodite opusteno bez osjecaja krivice ili obaveze vec kao razgovor o postenju i zajednickom zivotu.