Moj pastorak od samo 16 godina je dozivio tako stravicnu nesrecu i to se sve desilo na dan naseg vjencanja. U jedinici je intezivne njege ali je jako stabilno. Ipak moj suprug mi je rekao da bi bilo najbolje da preskocimo medeni mjesec, a ja sam rekla: “Pa zasto? ” iPAK NIKO NIJE UMRO, ali je on inzistirao na svemu tome ali ja sam odlucila da odem sama.
Kada sam stigla i otvorila svoj Facebook kada sam stigla ukopala sam se kada sam vidjela sliku a to je moj pastorak iz svog bolnickog kreveta a pored njega su bili moj suprug i njegova bivsa zena. Svi su bili nasmijani kao da su prava sretna porodica. Krv mi je kljucala tada.
Ja sam tada zvala supruga 11 puta ali se on nije javljao ni ti je odgovarao na moje poruke punih 5 dana. Bila sam toliko lose, skrhana a moji dani kao mlade su tada pretvori u pravu nocnu moru iz koje ne znam kako i na koji nacin da se izvucem.
Prije nego li smo se vjencali on je stalno govorio da sam ja za njega najvaznija osoba u zivotu. Ali tokom ovog putovanja gdje sam sama bila sokirala sam se da mu u stvarno nisam niako bitna i da ce njegova prava porodica uvijek da bude sin i bivsa zena i ja sa tim moram da se pomirim.
Sada sam toliko izgubljena i bijesna i ne znam sta da radim i sta da mislim?
