“Djed i ja smo oduvijek bili posebno povezani a nakon njegove smrti braca i ja smo dobili izbor, a onda…”

Djed i ja smo imali jako blisku vezu a to je ona koja se ne moze rijecima opisati. Njegova prisutnost u mom zivotu je bila stalna smirena i uvijek je bila inspirativna. Od ranog djetinstva osjecala sam da me prati na svaki moguci nacin, kroz razne price i situacije a ponekada i neke tihe osmjehe smo razmjenjivali u trenutcima kada rijeci nisu bili ni potrebni. Njegova ljubav prema meni nije bila samo osjecaj nego je to bio i nacin zivota i znala sam da ce njegov uticaj na mene da traje zauvijek i da ce tu da bude uz mene.

Kada je dosao trenutak kada je djed nas napustio bio je gotov njegov testament a pred nama se pojavila jedna dilema. Svakom od nas, unuka i unuci ostavio je izbor izmedju novca i onog necega sto je dosta emotivnije bilo a to je oko 10.000 eura ili foto album. Moja braca i sestre naravno da su uzeli novac. To je bio neki materijalni dar koji bi im mogao odmah da donese korist a ja sam opet tada sa druge strane naravno uzeo foto album jer sam osjecala da je to komad njega i da cu to da cuvam zauvijek.

Kako sam okretao stranice albuma svaka slika bi me vratila u proslost. Svaka slika je pricala svoju pricu a to je osmjesi dok smo pravili skupa kolace, trenutak kada me je drzao za ruku dok sam ja ucila da vozim biciklo, setnje kroz rijeke dok smo pricalo o scemu. Sve su to uspomene jako bitne za mene bile i jasno me podsjetilo kako je ljubav djedova bila iskrena. Bio je prisutan u mojim svim sretnim trenutcima.

Ali ono sto me je sokiralo jeste da je iza jedne slike pazljivo sakriveno jedna poruka od djeda. Rijeci su bile tople ali i jako licne.

“Draga moja ako ovo sada citas znaci da si uzela album bas kao sto sam se nadao i da hoces. OVO JE album nasih uspomena na sve nase zajednicke trenutke, trenutke koji su vrijedniji bili od bilo cega. Ti si oduvijek bila moja svjetlost u zivotu a sada sam htio da ti dam nesto sto bi te podsjetilo na vezu koju smo mi imali.

To je bila poruka bitnija i vaznija od obicnog pisma to je znak paznje. Iako je album dragocjen bio djed je naravno htio da uradi nesto jos posebno a to je dao mi 100,000 dolara i pazljivo sakrio kako bi ja mogla da nastavim svoj zivot da ostvarim sve svoje snoce i da nosim sjecanje na njega.