Koliko god se moja supruga i ja voljeli vec dugo vremena nas odnos je jako los, nije onakav kakav je bio prije. Svadje su bile nasa svakodnevnica prepirke su se vodile oko svega a svako od nas je pronalazio razlog da se uhvati za nesto glupo. Cesto sam se pitao zasto se to desava ali iskreno da me neko direktno pita radi cega smo se udaljili tako ja ne bi znao dati odgovor. Sve je izgledalo kao da se samo neki problemi gomilaju oko nas a da mi ne znamokako da nadjemo nacin da sve to rijesimo.
U samo jednom trenutku iz ocaja predlozio sam da bi bilo najbolje da se mi sada malo razdvojimo. Rekao sam joj da trebamo uzeti vremena da se ohladimo da se glava malo razbirstri da probamo da sagledamo sve to iz deuge strane. Mozda je to bio moj nacin da ja pobjegnem od raznih sukoba a mozda i tracak nade da cemo odmah nakon odmora shvatiti da nam treba nesto drugo da zacinimo. Ona nije puno reagovala nego je samo klimala glavom kao da je prihvatila bez mnogo price taj prijedlog. U tom trenutku nisam svjestan kakve ce posljedice to imati i ostaviti.
Otisao sam iz kuce i proveo sam dvije sedmice odvojen od nje. Kada sam se vratio vidio sam svoju suprugu i to me je sokiralo kao nikada do tada. Moja supruga je smrsala 10 kg odjeca je visila na njoj izgledala je lose i iscrpljeno blijedo kao da zivota u njoj nije bilo. Njeno lice je umorno bilo bez sjaja oci. Gotovo da nije pricala. To me je slomilo jer sam shvatio da sam ja uzrok njenog bola da moja odluka da se razdvojimo dovelo je do toga da je unistena.
U tom periodu kada smo se razdvojili j sam pokusao da se racionalno suocim sa svim. Iskoristo sam vrijeme da razmislim da gledam sve sa hladnom glavom. A ona je bila cista emocija oduvijek.
Oduvijek je bila takva. Donosila je odluke srcem i voljela je me skroz davala cielu sebe. Nikada nije bila osoba koja je kalkulisala a nije se trudila da sve to pokaze. Uvijek je isla za onim sto osjeca.
