Manastir Ostrog – Svetište koje privlači hiljade vjernika
Među svim pravoslavnim svetinjama Balkana, jedno mjesto ima posebno značenje – manastir Ostrog u Crnoj Gori. Urezan u stijene planine Ostroške grede, ovaj manastir se smatra mjestom na kojem se spajaju zemaljsko i nebesko, gdje vjernici pronalaze mir, iscjeljenje i duhovnu snagu. Godišnje ga posjeti na hiljade ljudi iz cijelog svijeta, a među njima su i oni koji dijele svoja duboka iskustva.
Jednu takvu priču podijelila je Luna iz Kruševca, žena koja već više od dvadeset godina živi u Londonu, ali koja nije izgubila povezanost sa svojim korijenima i vjerom. Njeno svjedočanstvo pokazuje koliko snažno ovo svetište djeluje na ljude, bez obzira na to gdje se nalazili i koliko dugo bili udaljeni od domovine.
Život u tuđini i čežnja za povratkom
Luna je prije dvadeset godina donijela tešku odluku – napustila je sigurnu poziciju u Direkciji za urbanizam u Kruševcu i preselila se u London sa svojim blizancima. Život u stranoj zemlji donio je brojne izazove: od privikavanja na novu sredinu, preko borbe za stabilnost, pa sve do pokušaja da zadrži vezu s rodnim krajem.
„Prvih pet godina bilo je izuzetno teško“, priznaje ona. „Ali, iako sam živjela hiljadama kilometara daleko, osjećaj povezanosti sa vjerom i tradicijom ostao je isti. Manastir Ostrog je uvijek bio mjesto na koje sam željela da se vratim.“
Pokušaji i prepreke – dvadeset pet godina čekanja
Iako je u tri navrata ranije posjetila ovo sveto mjesto, kasniji pokušaji da ponovo ode do manastira uvijek su nailazili na prepreke. Planirala je putovanja mjesecima unaprijed, kontaktirala turističke agencije u Srbiji i u Londonu, dogovarala se sa prijateljima – ali bi se uvijek nešto ispriječilo.
Porodične obaveze, poslovni izazovi ili jednostavno osjećaj da „nije pravo vrijeme“ činili su da od odlaska ne bude ništa. Tako je prošlo više od dvadeset pet godina.
„Tada sam shvatila jednu stvar – u Ostrog se ne ide kada mi to planiramo, već kada Bog i sveti Vasilije to dozvole“, govori Luna.
Put koji je tekao kao da ga vodi nevidljiva ruka
Jednog dana, bez velikih priprema i komplikacija, Luna i tri njene prijateljice odlučile su da krenu na hodočašće. Sve se, kaže, odvijalo neobično jednostavno: karte su nabavljene bez poteškoća, smještaj je bio lako organizovan, a prevoz do manastira brzo dogovoren.
Put do Ostroga, poznat po strminama i krivinama, ovaj put nije izgledao strašan. „Imala sam osjećaj kao da nas vodi neka nevidljiva sila“, opisuje ona. Kada su stigle u dvorište manastira, svi umor i napor puta nestali su u trenutku.
Doživljaj u svetinji – mir koji preplavljuje dušu
Ulazak u manastirski prostor bio je za Lunu nešto što riječima teško može opisati. Spokoj, tišina i neobična energija preplavili su je čim je kročila unutra.
Jedan od monaha pokazao joj je malu stijensku rupu iz koje teče voda. „To je bio trenutak kada sam osjetila pravo čudo“, kaže ona. „Kao da je voda odnijela teret koji sam godinama nosila.“
Bez obzira na veliki broj posjetilaca, u manastiru uvijek vlada mir. Posebnu energiju, ističe Luna, osjeti svaki vjernik u prostoriji gdje počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Pravila ponašanja i običaji u manastiru
U Ostrogu postoje jasno naglašena pravila i običaji kojih se posjetioci drže:
-
Odijevanje – žene moraju nositi suknje i marame, dok muškarci ulaze u dugim hlačama i košuljama dugih rukava.
-
Darovi monasima – posjetioci često donose osnovne potrepštine poput ulja, kafe, šećera ili brašna.
-
Dobrovoljni prilozi – u skladu s tradicijom, hodočasnici ostavljaju priloge za manastir.
-
Upisivanje imena – vjernici pišu imena svojih bližnjih, bilo za zdravlje ili pokoj duše, a monasi ih kasnije pominju u molitvama.
-
Zabrana iznošenja predmeta – ništa iz manastira ne smije se ponijeti, osim blagoslovljene vode i ulja koje je dozvoljeno kupiti u manastirskoj prodavnici.
Vjerovanja i predanja
O Ostrogu se ispredaju brojne priče i predanja. Prema vjerovanju, sveti Vasilije svake noći obilazi manastir, a monasi ujutru na njegovim čarapama pronalaze tamne mrlje od hoda. Zbog toga mu vjernici donose vunene čarape, ulje i vino, vjerujući da time doprinose njegovom neprestano živom prisustvu.
Nerijetko hodočasnici donose predmete svojih bližnjih koji nisu u mogućnosti da dođu – odjeću, marame ili lične stvari – i ostavljaju ih pored moštiju, da bi kasnije ti predmeti ponovo stigli do vlasnika ispunjeni blagoslovom.
Ostrog – mjesto za svakoga ko dolazi iskreno
Jedno od pitanja koje se često postavlja jeste: da li postoji iko kome je ulazak u manastir zabranjen? Odgovor je – ne. Svako ko dolazi sa poštovanjem i iskrenom namjerom dobrodošao je.
Za mnoge, manastir Ostrog nije samo hram, već i mjesto gdje se duša obnavlja, gdje ljudi pronalaze odgovore na životna pitanja i gdje se obnavlja vjera u snagu molitve.
