Ana je to jutro ustala tako rano , mnogo ranije nego inace.

Dok je bila ispred ogledala i gledala svoj odraz kroz misli su joj letjele milion pitanja. Test na trudnocu je bio na njenom nocnom stocicu i pokazao je jasno dvije jasne crtice a njen zivot od tog trenutka vise nikada nece biti isti. Srce joj je toliko jako tuklo kao da ce iskociti iz gudi ne radi straha nego radi neizvjesnosti kako ce njen decko Marko a reaguje na sve to.

Veza im je trajala vise od dvije godine. Jako su bliski bili i imali su snove i planove ali niakda se nije govorilo o braku i o porodici. Ana je uvijek znala da je Marko muskarac koji jako voli slobodu a a jos uvijek nije bo spreman a se veze onako kako bi ona zeljela u tom trenutku. Ona ga je jako voljela i vjerovala je da ce put da pokaze se. Sada je sev to stiglo mnogo prije i nego sto je sama ocekivala i mislila da ce se desiit.

Ona je tokom dana u glavi sklapala recenice kako da mu kaze i zamisljala je tada reakciju. Jednom je u mislima bio toliko sretan i grlio je i ljubio i govorio da ce bviti najbolji otac. Drugom prilikom zamisljala ga je kako suti okrece glavu i bjezi od svega toga od odgovornosti koja mu sljeduje. Svaki scenarij u njenoj glavi je bio moguc. Zato je odlucila da iskreno i otvoreno o tome govori.

Kada su se nasli tog popodneva sjedili su u kafici gdje su se prvi put sreli. Mjesto koje im je toliko drago bilo i nosilo posebnu simboliku. Sada je bilo savrseno za razgovor koji ce im oboma ostati urezano u sjecanju. Ana je rukama uhvatila soljicu kafe i pokusala da sakrije svaki osjejcaj. Marko je vidio da je napeta a mislio je da je posao ili da je neka druga briga.

Ona mu je samo rekla : “Trudna sam…”

u tom trenutku je vrijeme stalo. Marko je na tren spustio pogled a onda naslonio na stolicu i rukama prosao preko lica. Ana je osjecala da joj srce toliko lupa i steze i sve je trajalo vjecnost. Ali nije znala sta ce reci ali je bila spremna na sve i ono najgore.

Kada je progovorio njegove rijeci nisu bile ni blizu onoga sto je ocekivala: “Ana… ne znam sta da ti kazem. Znas da te volim jako ali nisam sigurna da sam spremna na sve ovo. Nisam planirao nisam zamisljao da ce se ovako sve brzo desiti…”

Oci su se napunile suzama. “Marko ni ja nisam planirala ali vjerujem da se nista ne desava slucajno. Ovo je dijete dio nas. Meni je dovoljno da znam da ga zelim i da cu ga voljeti cijelim srcem…”

On je dugo cutao. Njegova tisina je tada boljela vise od svega. Ana je osjetila da je na raskrsnici zivota ali mozda gubi sada covjeka kojeg voli.

“Ne trazim od tebe da znas ti sza zelis.” djelovao je sireno. “Samo zelim da znas da je ovo dijete koje zelim i da cu ga roditi. Bices dio toga ako odlucis a ako ne ona cu ja dovoljno jaka da budem na sve to…”

Onda mi je rekao smireno: “Ana ako odlucis da ga rodis znaj da ces uvijek imati moj broj ali mozda neces imati mene. To moras da prihvatit…”