Šahza iz Živinica otkrila svoju životnu priču: “Volim da prevaspitam muškarca – to mi je u duši!”

Snaga žene koja se nije bojala ni svekra, a ni života

U jednom selu nadomak Živinica, ime Šahze Rešić izgovara se sa mješavinom divljenja i poštovanja. Njeni sugrađani kažu da je riječ o ženi snažnog karaktera, prkosnog duha i čelične volje. U selu Repuh, svi je znaju — ne samo kao vrijednu domaćicu i majku petoro djece, već i kao osobu koja nikada nije dozvolila da neko gazi po njenom dostojanstvu.

Početak braka bez ljubavi

Šahza je u brak ušla mladalački, ne iz ljubavi, već iz poštovanja prema roditeljima.
Kako sama priznaje, u početku nije osjećala privrženost prema suprugu, ali sudbina je odigrala svoje.

“Majka mi je rekla da se udam za njega. Nisam htjela, govorila sam mu da ode, da me pusti, ali on nije odustajao. Nakon tri mjeseca – vjenčali smo se. Sad ga volim, jer sa njim dijelim život i djecu.”

Njihova zajednica, iako nije počela romantično, vremenom je izrasla u snažnu povezanost, zasnovanu na poštovanju i zajedničkoj borbi kroz životne izazove.

Od karatea do kućnih borbi

Šahza je odrasla kao jedinica u porodici koja je živjela između Bosne i Slovenije. Dok je boravila u Sloveniji, njen otac, želeći da joj usadi snagu i samopouzdanje, upisao ju je na karate.

“Otac me poslao na treninge, položila sam četiri pojasa. Voljela sam da se borim – ne iz bijesa, već iz želje da pokažem da se žene ne trebaju plašiti.”

To iskustvo joj je, kako kaže, kasnije mnogo značilo – jer joj je dalo snagu da se zauzme za sebe i druge.

Povratak u Bosnu i novi izazovi

Kada se porodica vratila iz Slovenije, život u rodnom selu nije bio lagan.
Okruženje, običaji i porodična dinamika – sve je bilo potpuno drugačije.

“Mater je rekla da idemo nazad u Bosnu, da ne bih pošla pogrešnim putem. I tako sam došla ovdje, gdje me čekao život kakav nisam mogla ni zamisliti.”

Sukob sa svekrom: “Nepravdu ne mogu gledati!”

Šahza otvoreno govori da nije podnosila nasilje ni nepravdu, naročito kada su žene bile žrtve.

Jedan od najšokantnijih trenutaka u njenom životu desio se kada je svjedočila kako svekar fizički nasrće na svoju ženu.

“Radili smo u njivi, čujem nešto pišti. Pitam muža: ‘Šta je to?’ On kaže – ćaća opet tuče mater. Kad sam vidjela šta radi, skočila sam na njega! Nisam mogla gledati. Udaram ga i pitam: ‘Hoćeš li više ikad?’ Kaže ‘neću’, a ja ga pustim.”

Njena reakcija postala je priča koja se i danas prepričava u selu. Iako je svekar pokušao da se požali sinu, naišao je na hladan odgovor.

“Moj muž mu je rekao: ‘To je moja žena. Rekao sam vam da se s njom ne igrate.’”

Kad je prekipjelo – “Izbacila sam ga kroz prozor!”

U jednom trenutku, situacija u kući postala je nepodnošljiva. Šahza je, kao domaćica, svakodnevno spremala hranu za veliku porodicu. Tog dana, dok je pokušavala da nahrani dvanaestoro ljudi, svekar ju je ponovo pokušao poniziti.

“Rekla sam mu da sačeka još koji minut da se burek ispeče, jer sam imala malu djecu na brizi. On me zgrabio za kosu i počeo vrijeđati. Tada sam pukla. Okrenula sam se, udarila ga i – izbacila kroz prozor.”

Njena reakcija, iako drastična, kako kaže, bila je posljednji pokušaj da odbrani svoje dostojanstvo.

“Rekla sam mu da me više nikada ne dira. Ako pokuša, neće dočekati jutro.”

Porodica kao svetinja

Uprkos burnim trenucima, Šahza za svog muža ima samo riječi poštovanja.
On je, kako kaže, stub njene porodice i jedini muškarac koji je znao da je razumije.

“Zajedno smo više od 40 godina. Imamo petoro djece i unuke. On je moj čovjek i niko ne smije da ga dira. Sve bih za njega uradila.”

Njihov brak, iako nije započeo bajkovito, danas je simbol međusobnog razumijevanja, upornosti i izdržljivosti.
Šahza vjeruje da ljubav ne mora da bude instant – ona se gradi godinama, kroz suze, smijeh i poštovanje.

Životna lekcija Šahze Rešić

Šahzina priča podsjeća nas na to da život često piše neočekivane scenarije.
Njen put od djevojčice iz Slovenije, do snažne žene u bosanskom selu, pokazuje da se snaga žene ne mjeri tišinom, već odvažnošću da stane u odbranu pravde.

“Volim da ‘izudaram’ muškarca – ne iz mržnje, već kad vidim da je nepravedan. Ne mogu gledati nasilje. To mi je u duši.”

Iako njene riječi zvuče grubo, u njima se krije poruka o otporu i borbi protiv tlačenja.

Poruka ženama

Danas, u vremenu kada se mnogo govori o pravima žena, Šahza je simbol tradicionalne snage – žene koja nije imala fakultet, ali je imala hrabro srce.

“Žena mora da se bori. Ne smije šutjeti kad vidi zlo. Ako nećeš braniti sebe, branićeš druge.”

Ona vjeruje da žena može biti stub porodice, ali i granit koji ne puca pred olujom.