“Stepfordska” domaćica po vlastitom izboru: žena koja otvoreno podržava muževu sreću — čak i kad on spava s drugim

Uvod: priča koja ruši kalupe (i pali rasprave)

U vremenu u kojem se partnerske uloge stalno preispituju, Monica Huldt (37) iz SAD-a zauzima stav koji mnoge podiže na noge: najveći smisao pronalazi u tome da bude posvećena domaćica i da se brine o mužu Johnu (39) — čak i kad to podrazumijeva da on povremeno bude intiman s drugim ženama. Nju, kaže, to ne uznemiruje; bitno joj je da je on sretan, jer je njegova sreća direktno povezana s njenom.

“Ne vidim ništa loše u tome da ispunjenje tražim kroz muževljevu sreću. Muškarci i žene imaju razlike — prihvatam ih i živim s tim.” — Monica

Monica ne predstavlja sebe kao žrtvu, nego kao osobu koja svjesno bira način života koji je ispunjava: kuća, kuhanje, urednost doma, partnerova zadovoljština i naglašena, jasno dogovorena dominantno–submisivna dinamika u spavaćoj sobi. Inspiraciju je, kaže, godinama crpila iz filma “Stepfordske žene”, i oduvijek je maštala o tome da njezin dan izgleda upravo tako — servisno, skladno, predvidivo i organizirano.

Kako je sve počelo: od filmske ideje do životnog stila

• Inspiracija: film “Stepfordske žene” (ideja o perfekcionističkom, smirenom, skladnom domaćinstvu).

• Životna odluka: umjesto karijernog uzleta, svjesno napušta ambiciju da gradi “veliki CV” i fokusira se na kuću, muža i rutinu.

• Motiv: kada je John zadovoljan, Monica osjeća da i njen emocijski balans raste.

Monica smatra da je moderno društvo izgubilo toleranciju za ovakav model, i da se ljudi prečesto osjećaju krivima ako ispunjenje ne traže u poslu, već u privatnosti i partnerskoj ulozi. Nju to ne interesuje: naučila je da filtrira tuđa mišljenja i da “ne sekira sebe tuđim standardima”.

Otvorena pravila veze: zašto nju ne pogađa to što muž ima druge partnerice

Monica tvrdi kako je sasvim mirna s činjenicom da John povremeno ima odnose s drugim ženama. Ta je informacija, kako kaže, izašla slučajno — dok je ona usisavala i kuhala, došla je do saznanja o njegovim izlascima. Umjesto scene, zatražila je iskrenost i okvir:

1. Dogovor, ne tajna – kad postoji jasan sporazum, nestaje sumnja i drama.

2. Muška energija – Monici je uzbudljivo kada muškarac preuzima inicijativu i dominantnu ulogu, a ona svjesno zauzima submisivnu.

3. Nulta ljubomora – tvrdi kako nema potrebu da kontroliše muža; njen fokus je kuća i odnos, ne tuđe mišljenje.

4. Granice – sve funkcionira jer je račun čist: pravila su izgovorena, prihvaćena i dosljedno poštovana.

“Ljudi zaboravljaju: i monogamija i otvoreni modeli veza mogu funkcionirati — bitna je dosljednost i dogovor.”

Dnevna rutina koja joj “puni baterije”: kuća, kuhanje, njegovanje i pažnja

Monica detaljno opisuje kako izgleda jedan njen dan:

• Uređen dom: pospremanje, organizacija, sitne popravke, pranje i peglanje.

• Kuhinja kao scena: planira jelovnik, sprema jela po Johnovim željama, uživa u komplimentima na račun svog kuhanja.

• Njega tijela: briga o izgledu bez pretjerane šminke u kući (jer to John preferira), sportsko–elegantna odjeća, nježnost u detaljima.

• Spavaća soba: dogovorena dinamika — ona podložna, on dominantan; kaže kako joj to podiže strast i daje sigurnost u ulozi.

• „Servis” partneru: slušanje njegovih želja, poštovanje sitnica (od menija do odijevanja), povremene iznenadne geste koje John voli.

Napomena: ova rutina nije “kazna”, nego izvor zadovoljstva. Monica naglašava da radi ono što želi — i zato se u tome ne osjeća potrošeno.

Šta kaže okolina (i zašto je to ne dotiče)

Naravno, ovakva priča postaje viralna. Dok jedni rekle–kazale pitaju “je li ovo 1950.?”, drugi je brane: “Ako su oboje sretni, šta kome smeta?” Monica sve to mirno sluša:

• Podrška: ima snažan krug ljudi koji je ne osuđuje.

• Kritike: žene koje je zovu „ludom” ili „sramotom za spol” — smatra da njihova mišljenja nemaju težinu u njenom domu.

• Bivši partner: priznaje da je raniji odnos pukao jer se bivši nije slagao s njenim konceptom.

“Ovo je moj izbor. Tuđa zamjeranja me ne hrane, moj dom i moj mir — da.”

Sažetak Johnove perspektive: jednostavno, jasno, „muški”

John iznosi jednako netipičan ali jasan stav:

• Voli da Monica preuzima domaćinstvo i brigu o detaljima.

• Cijeni njeno kuhanje i stil (posebno bez šminke kod kuće).

• Vjeruje da bi manje razvoda bilo kad bi ljudi otvoreno govorili o svojim stvarnim potrebama, umjesto da ih glume.

John smatra da je “genetsko programiranje” jedan dio priče – odnosno da mnogi muškarci preferiraju dominantniju ulogu i emotivnu sigurnost doma bez neprekidnog pregovaranja o ulozi. Njih dvoje su to verbalizirali, spustili na pravila i, kaže, nema tajni.

Šta skeptici najčešće pitaju (i kako dvoje odgovaraju)

1. „Zar te ne boli pomisao da je s drugom?”
   Monica: „Ne, jer to nije skriveno. Naša intimnost je posebna i dogovorena; to čuva mir.”

2. „Nisi li time ‘manje’?”
   Monica: „Ne živim po tuđim metarima. Sretna sam. Moja uloga je svjesno izabrana.”

3. „Zloupotrebljava li on tvoj izbor?”
   Monica: „Ne. Poštovanje je temelj. Kad bi nestalo, otišla bih. A za sada — cvjetamo.”

4. „Šta je s karijerom?”
   Monica: „Nikad me nije privlačila. Volim kuću i brigu o partneru. Moj rad i moja sreća su upravo tu.”

Etika, granice i praksa: kako ovakvi odnosi uopće mogu funkcionirati

Da bi bilo koji model (monogamija, otvorena veza, dogovoreni aranžman) radio bez štete i bez manipulacije, ključni su:

1) Transparentnost

• Pravila se postavljaju zajedno.

• Nema skrivanja niti dvosmislenosti.

2) Uzajamno poštovanje

• Nema pritiska, emocionalne ucjene ili kaznenih „tišina”.

• Sloboda izlaza: ako ne paše — kaže se.

3) Dosljednost

• Što je dogovoreno, poštuje se.

• Bez „itekako” i „samo ovaj put”.

4) Briga o sigurnosti

• Emotivnoj i fizičkoj.

• Redovna provjera granica i osjećaja oboje partnera.

Podcrtano: Dogovor nije paravan za neravnopravnost, već alat za jasnoću i mir — kad ga oboje žele.

Dnevnik jedne „Stepfordske“ domaćice: šta je zapravo ispunjenje?

Monica bez okolišanja kaže da joj ispunjenje daje:

• uredan dom i isplaniran dan,

• partnerova zahvalnost, komplimenti za kuhanje i brigu,

• intimna dinamika u kojoj jasno zna svoju ulogu,

• osjećaj da „svaki dan ima ritam i smisao”.

Ona se ne bori s idejom da žena “mora imati karijeru da bi bila vrijedna”. Njena vrijednost, kaže, ne mjeri se naslovom na LinkedInu, nego smijehom za stolom i mirisom svježe posteljine.

Zašto ova priča polarizira — i šta iz nje vrijedi ponijeti

Za jedne, Monica je dokaz “povratka unazad”. Za druge, autentičnost bez srama. Realno, priča nije poziv na kopiranje, nego podsjetnik:

• Pravo na izbor postoji dokle god niko nije prisiljen i dok su pravila obostrana.

• Model sreće nije uniforman — i ne mora biti.

• Jasnoća i dogovor vrijedne su valute, bez obzira na model veze.

“Ljudi su stalno u lovu na ‘sljedeće uzbuđenje’, pa su nezadovoljni. Prihvatite sebe kako jeste i biće manje razvoda.” — poručuju Monica i John

Brzi vodič: ako razmišljate o „netipičnim” dogovorima, obavezno…

1) Razgovarajte bez šminke i glume

• Koje su stvarne želje? Šta je tabu? Šta je crvena linija?

2) Stavite sve na papir (simbolično ili doslovno)

• Pravila, granice, sigurnost, privatnost.

3) Dogovorite “sigurne riječi” i mehanizme za pauzu

• Ako neko osjeti nelagodu — zna se procedura.

4) Redovno revidirajte

• Ljudi rastu i mijenjaju se; dogovori trebaju „servis”.

5) Ne kopirajte tuđe modele

• Uzmite samo ono što je autentično vama.