Kada nase voljene osobe umiru u domu ostaju stvari koje su one nosile, koristile, koje su bile njihove licne a to je odjeca, obuca ali i licni svi predmeti.

SVI PREDMETI POKOJNIKA SU KAO MOST IZMEDJU ZIVOTA I SMRTI

Smrt koja je kao granica ljudskog postojanja oduvijek je budila strah ali to je i duboko postovanje. Kada nam neko bitan i drag napusti svijet, za porodicu, prijatelje ostaje ne samo uspomene, nego i predmeti a to su odjeca, obuca i sve njegove ili njene licne stvari koje su nekada cinile svakodnevni zivot. Upravo ti predmeti mogu da postanu dilema cijele porodice a svi se pitaju sta da se uradi?

Srpska tradicija kroz vijekove je razvila mnogo obicaja od spaljivanja odjece do njenog poklonjanja nekim osobama koje su siromasne i nemaju sredstava da kupe. Svaki od ovih obicaja mogu da imaju znacenje a to je ukorijenjeno u mjesavini pravoslavne vjere narodnih vjerovanja ali i kulturnih shvatanja.

Pocetkom 20. vijeka u nekim dijelovima Srbije se vjerovalo da ce odjeca pokojnika da nosi trag i to je energija zivota i smrti. Smatralo se ako odjeca bude u kuci ona moze da ima u sebi hladnu sjenku smrti i samim tim donijeti mnogo nesrece ili novih bolesti kod clanova porodica.

Zato mnogo porodica jako cesto pribjegava spaljivanju odjece i obuce a nekada i lomljenju predmeta koje je pokojnik koristio. Ovo je simbolnican cin koji predstavlja prekid veze izmedju sveta zivih i mrtvih i tako se kuca oslobadja od energije od smrti.

Iako ovo vjerovanje danas zvuci jako cudno ono otkriva ukorjenjene od ljudskog straha od nevidljive zelje da se dom i porodica zastiti od svega onoga sto moze da dodje sa strane.

ALi isto tako sa druge strane u mnogim krajevima Srbije ima praksa cuvanja odjece i predmeta od pokojnika. Posebno kada se radi o nekim mladim osobama, a to su djeca i djevojke i mladici njihove stvari bi stojale u sobama koje su pretvarane poslije u neke spomen sobe!