ISIDORA JE UVIJEK BILA OSOBA POZITIVNOG DUHA!
Kada se spomene ime Isidore Bjelice svi se sjete nje kao osobe i njene licnosti kao i strastvenog pisanja i hrabrosti sa kojim se suocavala kroz sve godine sto joj je zivot dao. Isidorina prica je bila dio knjizevnosti a njena borba je inspirala mnogo ljudi. Ona nas je napustila 2020. godine ali se borila kao lavica. Njena borba sa teskom bolesti je obiljezila zadnje godine njenog zivota a pruzila je svima tada i lekcije o hrabrosti i snazi duha!
Isidora je od 2013 godine pocela borbu protiv oboljenja jajnika a to je jedna od jako teskih bolesti koja je neprepoznatljiva sve do neke velike faze. Ova dijagoza za nju je bila jako teska i sokantna ali umjesto da se povuce ona je odlucila otvooreno govoriti o svemu tome i o znacaju ranog otkrivanja i lijecenja. Statistike prezivljavanja nisu te koje mogu ohrabriti ali ona je odbila da bude dio samo jedan u sistemu. Ona je postala simbol za sve zene koje su se borile sa svim ovim.

Oboljenje jajnika pogadja hiljade zena sirom svijeta a ima mnogo zena koje se bore protiv ove opake bolesti. Isidora je isla u 12 zemalja u potrazi za alternativnim metodama lijecenja. Ova putovanja nisu bila samo fizicka a ona je tako prihvatala sva emocionalna putovanja i trazila je nacin da produzi zivot i da sto duze bude uz svoju porodicu. Njena djeca su joj bila najveca inspiracija a jednom je rekla:”Ne znam kako nastaje ta bolest ali osjecam da odustati ne mogu…”
Isidora je temeljno istrazivala vezu izmedju emocija i fizicke bolesti. Vjerovala je da njena bolest nije samo fizicki faktor nego je to i emocionalni stres koji je mogla da prezivi tokom zivota. “GALONI TUGE” koje je provela nisu mogli da budu bez posljedica i rekla je da dugotrajni stres i emocionalne posljedice su dovele do toga da je to uticalo na njeno tijelo.

Za Isidoru nije to samo bio posao nego je to njena terapija i nacin izrazavanja. Kroz knjizevnost dijelila je svoja razmisljanja strahove i nade i tako je postala inspiracija svima koji su se borili sa svim tim. Njena djela su postala ostavstina a Isidora je bila zaista voljena i uthjehu je nalazila u svojom izazovima.
