Danas u ovom clanku pricamo o jednoj prici koja je toliko drugacija a jednako je znazna o prici o zeni koja nosi na sebi teret pun nerazumjevanja. Ovdje je borba izmedju istine i sumnje izmedju ljubavi i ponizenja. Pogledajte sada o cemu se ovdje radi.
Ovdje samo ne pricamo o snahi i svekrvi nego je ovo prica o svima nama o tome koliko mi lako mozemo da osudjemo a koliko tesko u tome razumijemo.
Naravno tako da postoje dani kada je tezina dosta teza od buke kada rijeci bole ne samo radi toga jer su grube nego zato sto dolazi od onih od kojih si ti ocekivala ruku a ne kamen i napad.
Suprug joj je otisao raditi daleko u zemlju koju ni sam ne zna. Ostavio joj je dom, djecu i odgovrnosti pod kojima na mora da radi. U kuci koja je puna smijeha i placa a ona se bori sa svim tim sa pranjem sa kuhanjem i racunanjem a najgore joj je jer je sama.
U ovoj njenoj borbi za prezivljavanje kao sjenka tu stoji njena svekrva.Zena koja sa pogledom ne grli nego sve mjeri. Svaki njen korak se komentarise, greska se pamti dugo. Kada muz nazove iz daleka njena svekrva stalno sapuce:
“Ne znam drasgi sine ona kada negdje ode zadrzi se mozda i ima nekoga…”
OVO JE LAZ koja je pocela tako jednostavno a dovela je do problema!”
A ja kao snaha cuti. Ne zato jer nisam imala sta da kazem nego sto znam da je uzalud da se ja sa tim borim. Niko ne vjeruje zeni koja cuti a jos manje se vjeruje onoj koja se brani. Tako su mi dani prolazili a rijeci su bili kao otrov.
Jednog dana kada joj je tijelo lose bilo i skoro je izdalo kada je bolest srusila pikusala je da ucini ono sto svaki covjek radi kada mu treba pooc a to je da trazi. Kucnula je na vrata zene koja je trebala joj biti druga majka. Umjestu ruke docekale su me rijeci koje su bolile:
“Glumis bolest da bi imala vremena za ljubavnika.”
U TOM TRENUKU sve mi se slomilo u meni. TO nije bio plac nego bijes jer je to bila tiha bol duse. Te noci dok su djeca spavala ja sam sjedila kraj prozora i gledala u svjetla u kucama gdje zive zene koje su voljene i postovane i pitala sam se: “Sta sam ja to uradila?”
