Ratne 1992. čuveni muzičar otišao je iz Sarajeva za Beograd: U rodni grad kročio je te nakon 23 godine, noću da ga niko ne vidi

NELE KARAJLIĆ – UMJETNIK KOJI JE PROMIJENIO MUZIČKU SCENU BIVŠE JUGOSLAVIJE, ALI I SAM SEBI PROMIJENIO ŽIVOT

Postoji malo ličnosti na prostoru bivše Jugoslavije koje su ostavile tako dubok i slojevit trag kao Nenad Janković, javnosti poznatiji kao Nele Karajlić. On nije bio samo muzičar – bio je simbol epohe, glas generacije koja se smijala kroz ironiju, prkosila kroz humor i pjevala protiv apsurda vremena.

Kao frontmen legendarne grupe „Zabranjeno pušenje“ i jedan od tvoraca kultne emisije „Top lista nadrealista“, Nele je obilježio muzičku, ali i televizijsku istoriju regiona. Njegov život, međutim, nije bio samo priča o uspjehu – već i o gubitku, odlascima i neprestanoj borbi između nostalgije i stvarnosti.


🎸 Početak u Sarajevu – grad koji je stvorio buntovnika

Nele je rođen u Sarajevu, gradu koji je tokom sedamdesetih i osamdesetih bio pravi centar kreativnosti i slobodnog duha.
Njegova porodica potiče iz Kladova, ali Sarajevo je bilo mjesto gdje je odrastao, sazrijevao i otkrivao svijet umjetnosti.

U mladosti je bio dio pokreta poznatog kao „Novi primitivizam“, koji je sarkastično, duhovito i realno prikazivao tadašnje društvo.
Uz Seju Sexona, Zenita Đozića, Branka Đurića Đuru i druge, stvorio je humoristični, muzički i kulturni fenomen koji je i danas prepoznatljiv.

„Zabranjeno pušenje“ nije bilo samo bend – to je bio pokret, ideja i stav. Njihove pjesme poput „Zenica blues“, „Fikreta“, „Balada o Pišonji i Žugi“ i „Hadžija ili bos“ postale su himne generacija.


🧠 Sarajevska ironija i stvaralačka sloboda

U mnogim intervjuima, Nele je isticao da je Sarajevo bilo specifično okruženje, grad pun duha, ali i grad koji je znao da „drži svoje umjetnike na zemlji“.

Prisjećajući se jednog događaja, rekao je:

„Sjećam se kada smo kao već popularni klinci došli u diskoteku ‘Duga’. Iza nas je bio rasprodat koncert u ‘Pioniru’. Kad smo ušli, reflektori su zasijali, napravili su atmosferu kao u Holivudu. U tom trenutku osjetio sam nelagodu. Pomislio sam – zar je sve što radim svedeno na to da budem obasjan reflektorom?“

Tada je shvatio da slava nije ono što ga ispunjava, jer Sarajevo nije bilo grad koji njeguje kult ličnosti.

„Sarajevo ima taj ironičan odnos prema popularnosti. S jedne strane, to je dobro jer te stalno drži prizemnim, ali s druge strane, grad počne da misli da te posjeduje. Posebno u slučaju ‘Zabranjenog pušenja’ i ‘Nadrealista’, ljudi su tamo mislili da su oni to stvorili, ne mi.“

Ove riječi odražavaju složen odnos između umjetnika i sredine iz koje potiče – između ljubavi, ponosa i osjećaja da pripadnost ponekad može postati teret.


💔 Rat, odlazak i novi početak u Beogradu

Godina 1992. označila je prekretnicu u Neletovom životu.
Kada je rat zahvatio Sarajevo, napustio je grad i preselio se u Beograd. Taj odlazak bio je, kako je kasnije govorio, bolan i ličan.

„Otišao sam, ali sam znao da sam ostavio dio sebe iza sebe. Sarajevo nije bio samo grad – to je bio moj svijet.“

U Beogradu je započeo novo poglavlje. Nastavio je da stvara, ali u drugačijem okruženju, daleko od ulica koje su ga oblikovale.
Mnogi su ga tada kritikovali, drugi nisu razumjeli njegov izbor, ali on je govorio da je to bio pitanje preživljavanja, a ne izbora.


📚 Od muzičara do pisca i reditelja

Nele Karajlić nije ostao samo u muzici. Nakon preseljenja u Srbiju, njegov kreativni put se proširio i na druge oblasti.
Postao je reditelj, pisac i scenarista, a njegov stil je ostao prepoznatljiv – ironičan, oštar, ali uvijek pun života.

Njegove knjige, među kojima se ističe „Fajront u Sarajevu“, postale su bestseleri.
U njima je spojio autobiografiju, humor i istoriju, pokazujući da njegov duh satire i dalje živi, iako se grad promijenio.

Kasnije je režirao i scenski spektakl „Opera za narod“, a nastavio je i saradnju sa Emirom Kusturicom, učestvujući u projektima poput „Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra“.


🏙️ Povratak u Sarajevo nakon 23 godine

Nakon više od dvije decenije odsustva, 2015. godine Nele se vratio u Sarajevo.
Njegov dolazak izazvao je ogroman interes medija i javnosti.

Bio je viđen na privatnoj zabavi u jednoj konobi, čija su vrata bila zaključana, dok je policija pola sata obezbjeđivala prostor kako bi spriječila eventualne incidente.

Taj povratak simbolično je podsjetio na sve što Sarajevo za njega znači – grad uspomena, ali i rana koje nikada nisu potpuno zacijelile.


👨‍👩‍👧‍👦 Porodični život daleko od reflektora

Iza umjetničkog imena Nele Karajlić krije se Nenad Janković – suprug, otac i čovjek koji, uprkos burnoj karijeri, drži do porodičnih vrijednosti.

Sa suprugom Sanjom ima dvoje djece – sina Srđana i kćerku Janu.
Jana je rođena 1990. u Sarajevu, ali se kao dijete preselila sa roditeljima u Beograd, gdje i danas žive.

Iako rijetko govori o privatnom životu, poznato je da je porodica za Neleta sidro i oslonac.
Dok javnost vidi sarkastičnog i duhovitog umjetnika, njegovi najbliži ga opisuju kao mirnog, toplog i predanog oca.


🧩 Identitet između dva svijeta

Za Neleta Karajlića, Sarajevo i Beograd nisu samo dva grada – to su dva svijeta u njemu samom.
U Sarajevu je rođen njegov talenat, tamo su nastale najvažnije ideje i pjesme, ali Beograd mu je dao drugu šansu, prostor za novi život i stvaranje.

„Sarajevo je mjesto mog djetinjstva, Beograd je grad mog oporavka“, rekao je jednom prilikom.

Uprkos svemu, Sarajevo je i dalje njegova rana i inspiracija.
Njegov pogled na prošlost nikada nije bio ogorčen, već melanholičan – pun razumijevanja da život ide dalje, ali i svjestan da neke emocije ostaju zauvek urezane.


🎭 Nele danas – između umjetnosti, nostalgije i filozofije života

Danas, Nele Karajlić je umjetnik koji je prešao granice muzičke scene.
Njegova djela i dalje nose poruku da humor i ironija mogu biti oružje protiv gluposti, politike i besmisla.

Kroz svoje knjige, koncerte i intervjue, ostaje autentičan glas jednog vremena koje više ne postoji, ali koje je ostavilo neizbrisiv trag.

Uprkos svemu što je izgubio, Nele nikada nije izgubio osećaj za humor i unutrašnji bunt.
I možda upravo zato ostaje jedna od najposebnijih ličnosti balkanske kulture – čovjek koji je živio između refrena i ironije, između Sarajeva i Beograda, ali uvijek u skladu sa samim sobom.