“Odbijam da kuham nedeljne ruckove za porodicu mog supruga samo zato sto su nam pomogli kucu da kupimo…”

Ja imam 26 godina a moj suprug 27. Mi smo skupa dvije godine u braku.

Prije 4 mjeseca mi smo se uselili u nasu kucu. Ona je zaista velika i svekrva i svekar su bili ti koji su nam pomogli da je kupimo i posudili su na tada oko 80 posto novca.

Ali od kako smo se uselili suprugova porodica od osam clanova je dolazila na rucak i to svake nedelje. Govorili su da je kuca jako velika i da nas sve moze smjestiti bez problema. Ja kuham za njih cistim perem i sve radim. Niko ni ti jednom nije dosao u kuhinju da bi mi pomogli.

Nedavno sam poludila i rekla sam suprugu da je sada dosta. On mi je rekao: “Pa on su nam dali kucu naravno da je to dio zahvalnosti.”

To me tada ostavilo bez rijeci!

Te nedelje kada su stigli ja sam imala osmjehh. Cak sam spremila za njih i njihovo omiljeno jelo.

Ali bez da sam ikome rekla pripemila sam prizor da njihovo savrseno nedeljno druzenje pretvorim u sjecanje koji oni nikada nece zaboraviti.

Kada su svi pojeli i zavrsili ja sam ustala i rekla da je kuhinja sada u neredu i da se mora cistit.

Ono sto su zatekli je bio haos tu je bilo razbijeno posudje otvorene konzerve, boce, vrece brasna i dosta rize na podu. Umak od rajcice je bio na zidu. Kuihinja je izgledala kao scena iz horor filmova strasno.

Buduci da sada vi smatrate da je vasa kuca onda i ciscenje je na vama.

Ja sam vec spakovala stvari. Rekla sam suprugu da treba prostor prije nego li odem zauvijek.