Suprug i ja smo u braku preko 9 godina. On je nedavno izgubio svoj posao i to radi otpustanja koje se desilo u kompaniji i tu je sve se promijenilo za sve nas.

On ima sina koji ima 21 godinu i koji je prije 13 godina dobio dijagnozu neke hronicne bolesti i radi toga je njemu bila potrebna stalna medicinska njega a to je bilo i povremeno da duze boravi u bolnici. TO nikada nije ni bio problem u nasem braku jer me je suprug uvijek uvjeravao da ce on biti taj koji ce da pokrije sve troskove sto se tice lijecenje njegovog sina.

U medjuvremenu ja sam uvijek discplinovana i stedila sam sa ciljem da odem u penziju i to da bude sa 55 godine a to je uskoro. A sada moj suprug ocekuju da ja uzmem svu svoju ustedjevinu da bi platila lijecenje njegovog sina i da bi njemu olaksala u svemu.

Ja sam mu rekla: “Ja nisam njegova majka i toga moras da budes svjestan. Nemoj sada da trazis od mene da ja zrtvujem svoju buducnost,”

On se samo nasmijesio izasao iz kuce i nije se dugo ni vratio!

Kada se vratio dao mi je neke kljuceve. Pitala sam se sta je to i sledila sam se kada mi je rekao da treba uskoro da se selimo.

Na moj uzas on je vec razgovarao sa nekim agentom za nekretnine i tada je i stavio nasu kucu na prodaju i kako kaze planira da sav novac iskoristi za svog sina. Cak je nasao i maleni studio stan u jako losem dijelu grada kako je po njemu odluceno da treba da se preselimo.

Ja se sada osjecam jako izdato. Ne zelim ici na mjesto o kojem ne znam nista a u isto vrijeme ne zelim da izgubim brak za koji sam se eto toliko borila.

Njegov sin nije moja odgovornost jer ga ja nisam ni rodila. Zasto da budem kaznjena?