Ja sam godinama samohrani otac. Moj odabir je bio takav da svoju kcerku nikada ne napustim. Majka ju je ostavila kada je imala samo tri mjeseca a danas ona ima 8 godina. Od tada sam joj ja bio sve, odgajao sam je kako sam znao i umio od pelena, kasica noci mnogo bez sna, novih zubica i sve do dana danasnjeg.
Nikada za sve te godine ja joj nisam govorio lose o majci iako je naravno bilo mnogo dana kada sam bio ljut jako razocaran i iscrpljen. Znao sam da dijete ima pravo da zna ko je njena majka i da jednog dana ako to i pozeli da je vidi da je upozna.
Nedavno je ona prvi put provela jedan dan sa njom. Vratio sam je onda kuci i mogao sam da vidim na njoj koliko je sretna vesela i kako se svo vrijeme smjeskala. Pomogla mi je da skinemo patike pa je onda sjela pored mene na kauc i rekla mi:
“Tata…. znas… mama zaista lijepo mirise ali ti si moj heroj. Ti si meni i mama i tata i najbolji kuhar i najbolji zauvijek zagrljaj, volim te najvise.”
U tom trenutku ja nisam znao sta da kazem. Samo sam je zagrlio i tada sam osjetio kako mi suze same se sljevaju niz lice. Nisam mogao da znam ni da shvatim kako tako malo dijete moze sve da razumije i da sve pamti. Sve sto sam dobro uradio za nju.
Tada sam shvatio sve sto sam prosao radi nje nije bilo uzalud.
