Prvi mi je unuk rodjen prije 6 mjesec, to je prvi put da sam ja postala baka a onda moja snaha mi dan danas ne dozvoljava da ga vidim. Stalno je njena prica takva “Ja nisam jos uvijek spremna za posjetioce.” Nisam cak do sada ni ti jednu sliku vidjela a njena majka je tu uselila se da joj pomaze.

Sinoc mi je jednostavno bilo dosta svega, odlucila sam da odem nepozvana kod sina kuci. Oni su oboje blijedi tad bili, jednostavno sokirani.

Sokirala sam se u tom trenutku kada sam vidjela da je moj unuk neke tamnije puti za razliku od mog sina i snahe koji su oboje bili dosta svjetliji i to me je zaledilo.

Tada m je sin uhvatio za ruku i priznao da je i za njih to veliki sok bio. Naime na samom pocetku njihovog braka zena mu je imala kratku aferu. Nisu mogli ni da pomisle da dijete nije njegovo kada je bila trudna. Ali kada se dijete rodilo odlucio je da ga odgaja kao da je njegovo.

Krili su od mene zato jer su se jako bojali kako ce reagovati. Bila sam tada preplavljena emocijama i jako sam lose bila radi izdaje i slomljena sam jer dijete koje sam smatrala unukom nije bilo povezano samnom.

Tada sam tako bijesna bila i rekla sam sinu da nije vise moj sin isto sto sam djetetu rekla da nije njegovo. Snahi sam rekla da nije nikako dobro dosla u moju kucu isto ko sto ja nisam bila tada dobrodosla u zivot njenog djeteta. I da ni to dijete od mene ocekuje bilo sta.