Tragični dani koji su prethodili iznenadnoj smrti i istina koju je porodica tek kasnije saznala
Smrt poznatog estradnog frizera Matije Radulovića potresla je javnost i ostavila neizbrisivu prazninu među njegovim prijateljima, klijentima i kolegama. Ipak, najteži teret nosi njegov otac Rade Radulović, koji je nakon sahrane prvi put skupio snagu da javno govori o onome što je doživio tokom posljednjih dana sinovljevog života. Njegove riječi, pune bola i nevjerice, otkrivaju priču koja ledi krv u žilama.
Posljednji susret koji je zauvijek promijenio sve
Tri dana prije nego što će Matija preminuti, njegov otac dolazi u Beograd, ne sluteći kakav prizor ga čeka iza vrata stana.
„Kad sam ga vidio, pao sam. To više nije bio moj sin. Bio je samo kost i koža.“
Matija je, prema riječima oca, izgledao neprepoznatljivo. Nekada snažan i vitalan mladić sada je bio izmučen, iscrpljen i jedva sposoban da stoji. Njegovo tijelo je pokazivalo jasne znake teškog fizičkog propadanja.
Otac je odmah shvatio da se radi o ozbiljnom zdravstvenom stanju, ali ono što ga je najviše boljelo bila je sinova upornost da odbije bilo kakvu stručnu pomoć.
Odbijanje pomoći i tiha borba sa nepoznatom bolešću
Iako su simptomi bili alarmantni, Matija nije želio u bolnicu.
Prema riječima njegovog oca, patio je od:
-
nepodnošljivih bolova,
-
otežanog disanja,
-
nemogućnosti gutanja hrane,
-
potpune iscrpljenosti organizma,
-
rapidnog gubitka tjelesne mase.
Posljednja dva dana prije smrti, Matija više nije mogao ni jesti ni piti. Pokušavao je da proguta tek nekoliko kapi vode, ali i to mu je pričinjavalo strašne bolove.
„Vrištao je od bolova, ali je tvrdoglavo govorio da će biti dobro.“
Otac je u više navrata pokušavao pozvati hitnu pomoć, ali sin je odbijao preglede i prevoz u bolnicu.
Dan kada je sve stalo
Na Badnji dan stanje se naglo pogoršalo. Matija više nije mogao da govori, disao je otežano, a tijelo mu je bilo hladno i potpuno iscrpljeno. Otac je tada, bez obzira na sinovo protivljenje, pozvao rođaka i hitnu pomoć.
Nažalost, pomoć je stigla prekasno.
Matija je preminuo na putu do bolnice, ostavivši oca samog sa slikama posljednjih trenutaka koje će ga pratiti do kraja života.
Bolna pitanja bez odgovora
Nakon sahrane, Rade Radulović ostaje sa bezbroj pitanja:
-
Zašto je Matija krio svoje pravo zdravstveno stanje?
-
Šta se zapravo događalo mjesecima prije smrti?
-
Zašto nije ranije potražio pomoć?
Otac je pronašao sinov mobilni telefon u kojem se, kako vjeruje, nalaze snimci, poruke i razgovori koji bi mogli rasvijetliti mnoge nepoznanice. Postoje indicije da je Matija imao ozbiljne zdravstvene komplikacije povezane sa prethodnim medicinskim tretmanima, ali ta istina tek treba da se utvrdi.
Rasprodaja stvari i zatvaranje jednog života
Nekoliko dana nakon sahrane, otac je donio tešku odluku da rasproda gotovo sve što je ostalo iza njegovog sina — inventar frizerskog salona, lične stvari, odjeću, obuću i opremu.
„Ne mogu to više gledati. Svaki predmet me podsjeća na njega.“
Na prodaju su ponuđeni:
-
Frizerski stolovi, stolice i ogledala
-
Profesionalni proizvodi i pribor
-
Komadi namještaja iz salona
-
Jakne, košulje, torbe i više desetina pari patika
Cijene su bile simbolične, jer cilj nije bio zarada, već pokušaj da se bol makar malo ublaži uklanjanjem uspomena koje neprestano otvaraju rane.
Život poslije gubitka
Rade danas živi u tišini i sjećanjima. Njegovi dani prolaze u razgovorima sa fotografijama, predmetima i uspomenama na sina kojeg je izgubio prerano i na način koji mu nikada neće biti jasan.
„Roditelj ne bi smio sahranjivati dijete. To je kazna bez kraja.“
Matija je iza sebe ostavio brojne klijente, prijatelje i kolege koji i dalje govore o njegovoj dobroti, profesionalnosti i energiji kojom je zračio.
Zaključak
Ova priča nije samo tragedija jedne porodice, već snažna opomena koliko je važno slušati svoje tijelo, ne skrivati bolest i ne odgađati pomoć. Iza uspješnog i nasmijanog lica često se kriju tihe borbe koje niko ne vidi – sve dok ne bude prekasno.
