Kako žive NAŠI ljudi u Njemačkoj: “Radim za 2.000 eura, a stan od 50 kvadrata plaćam…

U posljednje vrijeme sve se više prepoznaje važnost preseljenja u Njemačku ili drugu razvijenu evropsku zemlju.
Postoje pojedinci koji se zalažu za hitan odlazak bez uzimanja u obzir dodatnih razmatranja. Nasuprot tome, ima onih koji se žestoko protive ovoj ideji i tvrde da nema boljeg mjesta od našeg porijekla. Pronicljiv prikaz života “s druge strane” dala je mlada Beograđanka, koja je prošle godine otišla u Nemačku u potrazi za perspektivnijom budućnošću.
Radeći u bolnici u blizini Diseldorfa, Milica nalazi veliko zadovoljstvo u svom trenutnom zaposlenju. Sa platom od 2.000 evra, zadovoljna je nadoknadom koju prima. Osim toga, ima obilje slobodnog vremena, ponekad čak i osjećajući da ga ima previše. Nedavno je dobila sedam dana pauze na poslu. Radna nedelja se sastoji od 40 sati, što je u skladu sa njenim prethodnim iskustvom u Beogradu. Milica je veoma zadovoljna izuzetnim uslovima rada i platom koja ispunjava njena očekivanja. Nadalje, cijeni činjenicu da su svi dodatni faktori, uključujući noćne smjene, praznike i bolovanja, u potpunosti nadoknađeni. U slučaju da je bolovanje duže od četiri sedmice, zaposleni imaju pravo na 80 posto plate. Štaviše, pojedinci koji se suočavaju sa ozbiljnim bolestima mogu dobiti finansijsku pomoć za lijekove i njegu.

Cene u Srbiji su veoma slične onima u našoj zemlji.
Prema njenoj izjavi, trudnice imaju pravo na punu platu tokom porodiljskog odsustva, a odobrava im se i trogodišnje odsustvo nakon rođenja svakog djeteta.
Kada su u pitanju dnevni troškovi, cene u prodavnicama se praktično ne razlikuju od onih u Srbiji. Iako mogu postojati male varijacije u cijeni određenih artikala, općenito su cijene prilično uravnotežene. Međutim, dodatni troškovi su obično veći, iako se to može razlikovati ovisno o specifičnoj lokaciji. Blizina većih gradova direktno utiče na ukupan potrošen iznos. Ja lično za stan od 50 kvadrata plaćam 490 eura, što pokriva sve troškove osim struje. Mjesečni račun za struju iznosi 50 eura. Ako su moji troškovi tokom cijele godine manji od predviđenih, dobijam povrat viška iznosa na koji sam se prvobitno pretplatio. Nasuprot tome, ako prekoračim procijenjene troškove, snosim odgovornost za plaćanje razlike.

Samo oni koji su iskusili obje strane mogu istinski odgovoriti na vjekovnu dilemu da li otići ili ostati. Ipak, neosporno je da svaka opcija ima svoj skup prednosti i nedostataka. Prihvatanje “njemačkog eura” nesumnjivo poboljšava životni standard, dok istovremeno ostavljajući iza sebe udobnost doma, zajednice, urbanog okruženja i njegovanih odnosa može izazvati dubok osjećaj melanholije i praznine.