Kada sam majku smjestila u starački dom, moj zivot je postao dosta bolji i odahnula sam! Sada razmisljam o tome da li sam pogriješila i da li je to VELIKI GRIJEH?

Kada dođemo do te odluke da bi mogli da smjestimo roditelje u dom za starije osobe, često nam dodju razne situacije i emocije i onda sumnjamo da li je to uredu sto smo uradili.

Sada je jedna hrabra zena odlucila da podijeli i svoje iskustvo kao i razloge radi kojih je ona morala da smjesti svoju majku u starački dom i kako je ta odluka uticala na nju i njen zivot poslije, te kako se sve promijenilo.

Priča počinje nekim teškim trenutkom kada je ova zena pronašla majku u jako neprijatnoj situaciji kod kuće sa mnogo vode, te i majcinim odlaskom iz stana. Majka joj je bolovala od Alchajmerove bolesti i nije ni sama bila svjesna koliko je to opasna i teška situacija. Ovo je trenutak koji je bio okidač niz situacija koje su se poslije dešavale jer ona nije mogla da pomogne samostalno majki.

Ona se suočavala sa raznim kofliktom između brige o majci i između ličnog zivota i karijere. Ona je tokom tog razmisljanja dovela do teske odluke da smjesti majku u starački dom posebno kada je pocelo da se pojavljuje agresivno ponašanje i napadi koji su toliko cesti bili.

Nakon godinu dana od kako je majka boravila u domu ona je vidjela pozitivne promjene u svom zivotu. Osjećala se dosta mirnijom, odmornijom i spremnom za drustveni zivot. Ona je radila na sebi.

Iako je olakšanje osjećala  jer je prodisala ona je ipak osjećala krivicu i pitanje da li je mogla vise da uradi za majku. Ovaj sukob se održavao i za njenu dilemu koliko borba i odgovornost za voljene osobe idu.