Zašto današnji roditelji nesvjesno koče razvoj svoje djece?
U moderno doba, gdje se svakodnevica odvija između ekrana, zatvorenih prostora i konstantnog opreza, sve je veća zabrinutost oko pravca u kojem ide razvoj djece. Mnogi roditelji, iako vođeni najboljim namjerama, prave poteze koji mogu dugoročno usporiti ili ugroziti prirodan razvoj svog djeteta.
Poznati stručnjak Ranko Rajović, koji se godinama bavi neuroedukacijom i razvojem djece, otvoreno upozorava: savremeni roditelji, često nesvjesno, djeci oduzimaju ono što im je najpotrebnije – slobodno kretanje.
Dječija sloboda nije luksuz, već potreba
Naizgled bezazlene odluke, poput toga kako uspavljujemo djecu ili koliko im dozvoljavamo da se fizički igraju, imaju duboke posljedice. Rajović navodi da djeca današnjice nedovoljno koriste svoje tijelo, a uz to roditelji nesvjesno sprečavaju prirodnu potrebu djeteta da istražuje svijet oko sebe.
“Dijete mora da se kreće. To je način na koji njegov mozak uči i razvija se,” tvrdi Rajović. I zaista – kretanje nije samo igra, ono je osnovni pokretač učenja i razvoja.
Puzanje – najvažnija faza koju mnogi ignorišu
Jedna od ključnih tačaka na koju ukazuje dr Rajović je vrijednost puzanja u ranom razvoju. Smatra da se upravo u toj fazi uspostavljaju neke od najvažnijih veza između nervnih ćelija. Međutim, u želji da izbjegnu padove ili kontakt s nečistoćama, roditelji često onemogućavaju puzanje.
“Puzanje je treća razvojna prekretnica, odmah poslije sjedenja i stajanja. Ako ga preskočimo ili ograničimo, uskraćujemo djetetu nevjerovatnu priliku da razvije mozak,” – upozorava Rajović.
Mali pokreti – veliki značaj
Kada pričamo o kretanju, ne govorimo samo o hodanju. Mozak se stimuliše kroz niz mikro-pokreta koji su za odrasle možda neprimjetni, ali su za dijete od presudne važnosti. Tu spadaju:
-
Okretanje glave
-
Hvatanje i prebacivanje predmeta
-
Žvakanje hrane
-
Skakanje i penjanje
-
Gmiženje, protezanje i kotrljanje
Svaki pokret šalje signal mozgu, koji zatim obrađuje informacije i formira nove veze. Ove veze postaju osnova za sve što dijete kasnije uči – od čitanja i pisanja, do rješavanja problema.
Stimulativno okruženje: kako ohrabriti razvoj kroz igru
Dr Rajović kao primjer navodi iskustvo sa svojom kćerkom Ivom. Umjesto da je čuva u sigurnom prostoru bez izazova, on joj je napravio prostor pun prepreka i izazova, sa igračkama koje su bile van neposrednog domašaja.
“Kada bi pokušala dohvatiti loptu, ja bih je malo odmaknuo – ne da je mučim, nego da je podstaknem da se više potrudi,” objašnjava on.
Takva zdrava frustracija, kako je on naziva, razvija upornost, strpljenje i rješavanje problema, što su temeljne osobine za život.
Skakanje – igra koja oblikuje mozak
Mnogi roditelji zaziru od skakanja kao potencijalno rizične aktivnosti. Ali upravo taj pokret – skok – uključuje cijeli spektar mišićne aktivnosti i zahtijeva kompletnu koordinaciju mozga i tijela.
“Kada dijete skače, ono ne razvija samo mišiće – već razvija i logiku, balans, pažnju i refleks,” kaže Rajović.
Ipak, često se dešava da roditelji zabrane skakanje:
-
Na kauču
-
U pijesku
-
U bazenu
-
Po dvorištu
-
Na trampolini
Doktor priznaje da oprez jeste potreban, ali ističe da pretjerana zabrana čini više štete nego koristi. Na primjer, trampoline iako izgledaju bezazleno, mogu biti opasne ako dijete skače nepravilno. Ali to ne znači da ih treba zabraniti – već naučiti pravilnom korištenju.
Djeca u pokretu bolje spavaju i uče
Jedan od zanimljivijih uvida koje Rajović nudi dolazi iz iskustva dječijih kampova. Tamo gdje se djeca slobodno kreću, trče, penju i hodaju po desetine kilometara dnevno, ne postoje problemi sa spavanjem, pažnjom ili hiperaktivnošću.
Primjer jedne djevojčice koja je hodala čak 35 kilometara dnevno pokazuje koliko fizička aktivnost oslobađa višak energije. Ona nije imala nikakvih problema s fokusom, bila je raspoložena, nasmijana i aktivna.
Rajović se pita:
“Šta bi bilo da tu djevojčicu zatvorimo u učionicu i natjeramo je da sjedi satima? Vjerovatno bi neko rekao da ima poremećaj pažnje.”
Period između 7 i 12 godina – zlatno doba za fizičku aktivnost
Prema stručnim analizama, uzrast između sedme i dvanaeste godine predstavlja period kada je tijelo najspremnije za fizičku aktivnost. Ako se u tom periodu ne iskoristi energija, dolazi do nagomilavanja tenzije i problema.
Posljedice nedovoljnog kretanja:
-
Nesanica
-
Razdražljivost
-
Problemi sa koncentracijom
-
Nerazvijene socijalne vještine
-
Sklonost frustraciji
Dijete koje nema mogućnost da se “ispuše” kroz fizičku igru, vremenom postaje nemirno i dezorijentisano. Onda se javljaju “etikete” poput ADHD-a ili poremećaja ponašanja, dok je često jedini problem – nedostatak pokreta.
Vrijeme za promjene: nova era roditeljstva
Rajović zaključuje da mnogi savremeni problemi sa razvojem djece nisu slučajni. Oni su posljedica modernog stila života koji je djecu stavio između četiri zida, okruženih tehnologijom, bez kontakta sa prirodom i vlastitim tijelom.
Stare metode više ne funkcionišu. Nema smisla koristiti isti pristup kao prije 30 godina u potpuno drugačijem okruženju. Danas je potrebno:
-
Više kretanja
-
Manje zabrana
-
Više izazova
-
Manje prezaštićivanja
-
Više stimulacije, manje pasivnosti
