Tradicija albanskog naroda je duboko ukorijenjena u medicinskom kodeksu Ljeke Dukađinija, koji je diktirao njihov način života u prošlosti. Ovaj kodeks je skup normi koje Albanci koriste kako bi regulirali svoje odnose, a neke od tih pravila su i danas relevantne. Među tim normama su i one o ugovorenim brakovima, koje datiraju još iz antičkih vremena.
U svojoj 61. godini, Redžep Kastrati, stanovnik sela u blizini Prizrena, odlučio je ponovno stupiti u brak. Kupio je mladu Albanku da mu postane supruga, izdvajajući čak 3.000 evra za tu svrhu, kako su lokalni mediji izvijestili.
Redžep je naveo da je bio u vezi s 35-godišnjom ženom, ali su mu doveli djevojku od 19 godina. Njegova priča postaje još zanimljivija s obzirom na to da je od svoje prve supruge, koja je preminula 2000. godine, imao 12 kćeri.
Sve njegove kćeri su se udale, a prije nekoliko godina, Redžep je dobio 50 unučadi, ali posljednji podaci su nepoznati. Sa svojom tadašnjom suprugom Valentinom, dobio je svog prvog sina Diamanta.
Ova nevjerojatna priča dogodila se prije više od deset godina, i daljnji razvoj situacije nije poznat.
U posljednjim godinama, miješani brakovi između Albanaca i Srba postali su uobičajeni. Muškarci koji dovode djevojke iz Albanije, obično stariji, opravdavaju svoje postupke tvrdnjom da je lakše oženiti se nego ostati sam do kraja života.
Mlade djevojke ne ostaju na selu, već žele nastaviti obrazovanje u gradovima, gdje mogu pronaći posao i udaju. S druge strane, djevojke iz gradova ne žele se preseliti na selo, što dovodi do velikog broja neoženjenih muškaraca u srpskim selima. Postoji sve veća podrška braku sa Albankama, posebno među potencijalnim mladoženjama.
Interesantno je da u Albaniji ima mnogo više žena nego muškaraca, što povećava vjerovatnoću da će žene ostati neudate. Za njih je čak sramotnije ostati neudata nego se udati za muškarca druge vjere.
“Još 2005. godine sam izvijestila o trendu da se Albanke rado udaju za Srbe. Dolazile su u južnu Srbiju. Obično smo imali mnogo neoženjenih muškaraca na selu jer su djevojke odlazile u gradove. Međutim, 15-20 godina kasnije, kako se situacija u Srbiji mijenjala, sa modernizacijom sela, prisustvom interneta, boljim primanjima, situacija se također mijenjala”, kaže etnologinja Jasna Jojić.
