Tradicija albanskog naroda također se temelji na medicinskom zakoniku Ljeka Dukagjini, koji je regulirao njihov način života. To je sustav zakona koji su Albanci koristili kako bi uspostavili odnose s drugima, au određenoj mjeri to čine i danas. Jedno od pravila je, primjerice, o dogovorenim brakovima, koji vuku korijene iz davnih vremena.
U svojoj 61. godini Redžep Kastrati, koji je iz jednog prizrenskog sela i nedavno je otišao u mirovinu, ponovo se oženio. On je pak za ženu izabrao mladu Albanku. Objavljeno je da je planirao uložiti oko 3000 eura za miraz svoje potencijalne mladenke u intervjuu lokalnim medijima.
Zatim je rekao da je zatrudnjela žena koja je 35 godina starija od njega i da su očekivali dječaka. Priča ovog čovjeka postala je zanimljivija kada sam saznao da je imao 12 kćeri od svoje pokojne supruge, koja je umrla 2000. godine.
Sve kćeri je udao, a tek prije nekoliko godina dobio je 50-ak unučadi, dok se ne zna kada su noviji podaci. Nakon toga je s novom suprugom Valentinom Diamant dobio sina koji mu je bio prvorođeno dijete.
Prije otprilike desetljeće i pol, u nevjerojatnoj epizodi, sudbine dotičnih glumaca nestale su s radara.
Uvođenje braka između Albanki i Srba je relativno nova pojava uočena u posljednjih nekoliko godina. Većina muškaraca koji su dovodili mlade djevojke iz Albanije bili su prilično stari, a svoje su postupke pokušavali racionalizirati govoreći da bi im bilo zgodnije oženiti se nego ostati neženja do kraja života.
Mnoge mlade djevojke koje žive u ruralnim područjima ne ostaju tamo, već odlaze kako bi se školovale u gradovima ili mjestima gdje mogu naučiti različite vještine i na kraju osigurati posao i udati se. S druge strane, mnoge djevojke iz grada ne vole da dolaze na selo, zbog čega su srpska sela puna neženja. Postoji sve veća podrška za ženidbu s Albankama, posebice jer budući muževi mogu pokazati svoju predanost dugotrajnoj vezi.
Fascinantno je da je u Albaniji daleko više žena nego muškaraca, što znači da je vjerojatnost da žena ostane sama veća. Nadalje, nečasnije je da žena bude neudata u svojim godinama nego da se uda za drugu vjeru osim svoje.
Provela sam istraživanje 2005. godine u kojem sam otkrila bračnu sklonost Albanki prema Srbima. Ti su se brakovi uglavnom sklapali u južnoj Srbiji, a neženja je bilo dosta u seoskim sredinama jer je većina žena migrirala u gradove. Sada se taj trend počinje preokretati kako Srbija doživljava promjene. Naša se sela moderniziraju infrastrukturom poput internetske povezanosti i boljih mogućnosti zarade – napominje etnologinja Jasna Jojić.
