Desila mi se jedna situacija koja me je toliko sokirala i iznenadila. Naime auto mi se pokvarilo u sred nicega i to bas tokom one vrste kise koja te u tom trenutku natjera da moras da preispitas sve svoje zivotne odluke. Ja sam odlucio da pozovem pomoc na putu a rekli su da ce stici za sat vremena. Tako dam sjedio tu sa upaljenim zmigavcima i gledajuci kako kisa pada i sve to curi niz sofersajbu.
U tom trenutku se zaustavio kamion iza mene. Covjek je u radnom kombinezonu tada izasao i bio je u jhednom trenutku natopljen do koze. Pitao me je “Trebas li pomoc” vikao je dok je kisa padala. Oklijevao sam i rekla sam :”U redu sam pomoc je vec na putu sada.”
Nasmijao se “Da ali ja sam vec sada ovdje,” Popravio je kvar za samo nekoliko minuta, krenucice se kao neko ko je to uradio milion puta. Kada sam pokusao u tom trenutku da platim, samo je odmahnuo rukom i rekao mi: “Neko je to jednom vec uradio za mene.” Racunaj da smo kvit i ako budes u prilici pomozi nekome.
Prije nego li je otisao od mene odvojo se dva puta je lupio po krovu od mog auta i povikao:”Proslijedi sada dalje.” Gledao sam kako mu se zadnja svjetla gube u toj strasnoj oluji i osjecao sam se tada kao da sam svjedocio necemo svetom dobroti koja ne trazi ime ni zahvalnicu.
