Ja sam bila najsiromasnije dijete u skoli i tada su me svi jednostavno gledali sa visine i nimalo lijepo se nisu prema meni ophodili. ZAto sam toliko sretna bila tog dana kada me je skolska drugarica pozvala na njen 9. rodjendan jer ja nikada prije toga nisam bila na zabavi i zaista nisam ni znala sta da ocekume od tog dana.
Ja zaista u tom trenutku nisam mogla da priustim poklon kao sva ostala djeca ali sam odlucila da obucem svoju najbolju haljinu kou imam nadajuci se da cu se uklopiti. Cim sam stigla odmah sam primjetila poglede i saputanje cak i njena majka me stalno gledala i nije skidala pogled sa mene.
Toliko sam se lose osjecala da sam rano i otisla slomljenog srca.
Kada sam se vratila otvorila ruksak vidjela sam iznenadjenje a to je poruka od mame slavljenjice:
“Ti si toliko divna. Nemoj nikada da dopustis da ti neko srusi samopouzdanje. Uzivaj u svemu. Zbunjena tada sam izasla vani i vidjela veliku kutiju na tremu. To je bila torta, sendvici, grickalice i mnogo poklon vrecica sa nekim stvarima sa zabave i igracke.
Tada sam tek shvatila da me mama nije gledala jer me osudjivala kao drugi nego se u njoj probudila empatija. Jasno joj je bilo da mi je neugodno i htjela je da se osjetim prihvaceno i cijenjeno.
