“Bio sam dečko sa mnogo snova i ambicija, volio djevojku koju sam smatrao sudbinom a onda…”

U to vrijeme sam bio decko pun snova ali i ambicija. Jako sam bio zaljubljen u djevojku i smatrao sam je sudbinom i sa necim sto mi je doslo od boga.

Odnos nam je bio cista magija ali jednom dok sam cistio ormar pronasao sam stari dnevnik i tu sam imao da vidim sve sto me je zaledilo.

Bio sam jako radoznao i nisam mogao da se suzdrzim pa sam ga otvorrio.

SVAKA stranica unutra je otkrivala njene misli ali u jednom trenutku sam vidio odlomak koji me zapanjio a to je da je opisivala noc kada je bila sa nekim drugim. Od tuga i bola sam postao paralizovan.

Kako je mogla to da mi uradi? Da li je ikada voljela me ili je samnom onako. Suze su mi lile niz oci dok sam zatvorio njen dnevnik. Mislio sam da ce mi istina da donese mir ali me je dovelo do sumnje koje su duboke. Na kraju shvatio sam da ponekada ono sto ne znamo moze nam biti lakse nego istinu koju imamo sve nam moze promijeniti.

Da li cu moci ikada da joj oprostim? To je pitanje koje je u mojoj glavi bez odgovora.