Moj bivsi suprug je ozenio zenu radi koje smo se i mi razveli. Dobili su i nakon nekog vremena i dijete. Mislila sam da ce da mi se srce raspasti na dijelove i mislila sam da mi se to nikada nece sastaviti ponovo.
On je ostavio nasu porodicu da bi stvorio svoju novu a nas zaboravio. Nase megicno super divno i raspitano dijete i ja zivimo kako znamo a njega to i previse i ne zanima.
Ja sam oduvijek bila dobra i posvecena majka a on nije bio tako los otac nasem djetetu. Vidja ga i pruzi sto moze jedan tada da pruzi ali nije tu kako bi trebao stalno uz sve njegove faze.
Ja ga zaista ne mrzim ali mu zavidim jer je sretan i ispunjen kao muskarac i otc a ja to nisam. Istina da sam ja sretna kao majka ali kao zena sam jedno veliko nista zaista i to me boli.
Mislila sam da ce se necu nikada oporaviti u tom smisli. Ja sam i dalje sama nemam snage da idem dalje a on je jako sretan u novom braku pored nove zene i djeteta.