Tajna koja traje 64 godine: Nestanak Bogoljuba Raljića još uvijek bez odgovora

Porodična misterija koja ne jenjava – potraga koja traje decenijama

Dušan Reljić, potomak jedne srpske porodice iz Pančeva, odlučio je da nakon više od šest decenija tišine i neizvjesnosti pokuša da riješi porodičnu misteriju koja mu ne da mira – nestanak njegovog strica, Bogoljuba Raljića. Iako je prošlo čak 64 godine, traganje i dalje traje. Priča koju otkriva na društvenim mrežama i u medijima nije samo porodična tuga, već i dokument o vremenu, društvu i neispričanim životima.

Kako je sve počelo: Život prije nestanka

Bogoljub Raljić rođen je 1937. godine u Skender Vakufu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Odrastao je u velikoj i poštovanoj porodici, gdje su rad, disciplina i obrazovanje bili stubovi života. Njegov otac Nikola bio je jedan od rijetkih pismenih ljudi u selu, domaćin koji je razumio da mladost treba da potraži sreću van ruralnog ambijenta, daleko od dugih zima i teškog života na selu.

Po završetku osnovnog obrazovanja, Bogoljub odlazi na služenje vojnog roka 1957. godine u Varaždinu. Tamo održava redovnu prepisku sa stricem iz Pančeva, koji je tada već imao obućarsku radnju i pristojan život.

Preseljenje u Pančevo: Novi početak i nada u budućnost

Po povratku iz vojske, Bogoljub se 1959. godine preselio kod strica u Pančevo. Tu je započeo novo poglavlje – učio je zanat, brzo napredovao i bio prepoznat kao vrijedan mladić. Živio je u ulici Braće Jovanovića, a ljudi iz tog kraja sjećaju ga se kao tihog i pristojnog mladića koji se trudio da izgradi budućnost.

Prema dostupnim informacijama, u tom periodu bio je u vezi s djevojkom koja je kasnije ostala trudna. Uprkos životnim izazovima, činilo se da mu se putevi otvaraju, ali tada se dogodilo nešto što će trajno promijeniti sudbinu ove porodice.

Iznenadni nestanak: Noć koja nikada nije dobila epilog

Jednog dana, nakon uobičajene šetnje, Bogoljub se nije vratio kući. Ni te večeri, ni narednog jutra. U početku, svi su mislili da je možda prenoćio kod prijatelja ili kolega s posla. Međutim, kada su prošli dani, a on se nije pojavljivao, u porodicu se uvukla ozbiljna zabrinutost.

Budući da je bio poznat kao miran i povučen, nije imalo smisla da je samovoljno otišao. Strah od represije u tadašnjoj Jugoslaviji, OZNA-e, UDBA-e i mogućih veza sa emigracijom dodatno su paralisali porodicu. Bojali su se prijaviti nestanak, strahujući da bi mogli ugroziti sebe i rodbinu u JNA.

Pisma, nade i tišina

Porodica je počela slati pisma na sve moguće adrese. Kontaktirani su prijatelji, rodbina, pa čak i lokalne vlasti. Međutim, niko nije imao nikakve informacije. U selu u Bosni gdje su živjeli Bogoljubovi roditelji, potvrđeno je da ni njima nije dolazio, niti se javio.

Neočekivani posjetilac na vratima

Jednog jutra, vrata stana u Pančevu otvorila su novu misteriju – na pragu se pojavila nepoznata djevojka sa neobičnim pitanjem:

„Da li ovde živi Bogoljub Raljić? Ja sam njegova djevojka i trudna sam s njim.“

Taj susret je šokirao porodicu. Objasnili su joj da je Bogoljub nestao i da niko ne zna gdje je. Djevojka je još nekoliko puta dolazila, ali bez uspjeha. Dušan vjeruje da je dijete koje je rodila rođeno 1960. ili 1961. godine, a nada se da bi to dijete danas moglo pomoći u rasvjetljavanju misterije.

Nadanja koja se nisu ostvarila

1. Susret u kafani: Privremeni tračak nade

Pet-šest godina nakon nestanka, dvojica Bogoljubove braće, Anđelko i Nedjeljko, otišli su u Novi Sad. Jedne večeri, Anđelko se, vraćajući se s terena, zatekao u kafani na željezničkoj stanici. Za susjednim stolom primijetio je ženu s dječakom koji je imao neobično slične crte lica kao Bogoljub.

Žena mu je prišla i upitala: „Poznajete li možda Bogoljuba Raljića?“ Uplašen i zbunjen, Anđelko je samo promrmljao: „Ne znam“, i napustio lokal. Kasnije se kajao jer nije iskoristio priliku da sazna više.

2. Povratak na istu stanicu – bezuspješno

Sutradan nije otišao na posao. Vratio se na istu željezničku stanicu, u nadi da će ponovno sresti misterioznu ženu. Međutim, više je nikada nije vidio. Godinama se krivio zbog tog trenutka slabosti.

Potraga se nastavlja: Dušan ne odustaje

Dušan Reljić, iako generacijama udaljen od samog događaja, nije mogao da se pomiri sa činjenicom da porodična istorija ostane bez odgovora. Započeo je istragu putem interneta – pretraživao je forume, grupe i stranice koje se bave nestalim osobama i istorijskim misterijama.

Prije godinu dana, javio mu se čovjek po imenu Sejdo Fera iz Pančeva koji je poznavao porodicu Raljić i imao neka saznanja. Upravo zahvaljujući njemu, Dušan je konačno saznao ime misteriozne djevojke – Milena.

Milena – ključni trag?

Milena je, prema dobijenim podacima, radila u tadašnjoj fabrici sijalica i živjela u ulici Slavka Rodića u naselju Tesla. Međutim, ulica je kasnije promijenila ime, naselje je preuređeno i stari tragovi su izbrisani urbanizacijom.

Bez dodatnih podataka i konkretnih svjedoka, Dušan se suočava s činjenicom da su moguća samo dva scenarija:

1. Bogoljub je svjesno nestao i promijenio identitet

Moguće je da se iz određenih razloga povukao iz javnosti i odlučio da započne novi život pod drugim imenom. Možda je bio pod pritiskom, ucijenjen, ili je čak odlučio da ne ugrožava one koje je volio.

2. Njegov život je nasilno prekinut

Druga, mračnija mogućnost jeste da je Bogoljub stradao u nekim tadašnjim političkim previranjima, emigrantskim prevarama ili je bio žrtva nesretnog slučaja koji nikada nije zabilježen.

Poruka za kraj: Nije kasno za istinu

Dušan danas, više od šest decenija kasnije, i dalje traga. Njegova borba nije samo potraga za stricem, već potraga za mirom, pravdom i zatvaranjem poglavlja koje već generacijama ostaje otvoreno.

Ako neko prepoznaje ovu priču, ako zna bilo šta o Mileni, Bogoljubu ili njihovom potencijalnom potomku – Dušan moli da se javi.

„Nadam se da ćemo barem saznati nešto… ako ne o Bogoljubu, onda o djetetu koje je možda tu negdje, a ni ne zna da pripada ovoj priči.“