Njemačka je država koja je poznata po tome da ima mnogo mogućnosti za posao a veliki broj pojedinaca od svojih bliskih ljudi ili poznanika su culi da se tu moze lijepo zaraditi, ali da imaju određeni uvjeti ali sta zna zelja sta su uvjeti.
Kada se uzme statistka sokira sve kada se vidi da skoro milion ljudi je napustilo region zadnjih godina a to je zaista velika brojka koja ne moze i ne smije nikada da se zanemari.
Veliki broj pojedinaca je odlucilo na ovaj korak da napusti zemlju a to pokazuju jasno i statistički podaci, gdje mlađe generacije traze mnogo zaposlenje u inostranstvu jer u našoj državi nema perspektive. Iako mnogo ima i visoko obrazovanje, završeno školovanje nisu nažalost u mogućnosti da se zaposle. To je naša budućnost i to nam pokazuje.
Nakon dugotrajne potrage za poslovima, veliki broj pojedinaca su odlučili d bi bilo najbolje da upisu medicinsku školu vanredno i tu pronalaze svoje utočiste.
Sada je jedna Bosanka napisala status a pogledajte o cemu se ovdje radi:
Kada sve bude rečeno i urađeno, da li će žrtve koje podnosim za ovaj poduhvat biti opravdane? Da li će nagrade koje dobijem biti dovoljne?
#Da li će žrtva koju podnosim da bude opravdana u mojoj državi, da li ću da dobijem nagrade koje ce mi biti dovoljne?
Jako je vazno da se bude spremno na kompromise, koji nastaju pred nama.”Imala sam situacija da se povežem sa mnogo porodica koje su krenule na ovo putovanje i da vam kažem njihova iskustva su zaista pozitivna i ispunjena u svakom smislu.”
Iako stalno moramo da placamo kafe tokom posjeta rijeci, trgu ili šetalište uvijek postavljamo pitanje sta bi da sm ostali.
Vec sada imamo luksuz da zivimo četiri puta bolje i udobnje nego oni koji su kod kuce a ipak se zalimo na neku običnu bol u uhu. Fali nam deda i baka, idemo na kratka putovanja od sedam dana i ceznemo za zadovoljnstvom. Ako i produzimo odmor na dvije sedmice to nam je previše i ne, ne pretjerujem u tome.
Mnogo puta sam se susreo sa clancima i objavama “Da nema goreg zivota od ovoga.”
Zivi se ovdje iskljucivo za godisnje odmore. Svabo ostaje nesvjestan zivota, kao rudar koji je zarobljen u tami da nije u stanju da vidi svjetlsot a kamoli radost jedne soljice kafe.
